Početna stranica
..:: Četvrtak, 17.08.2017 ::..
Odaberite kategoriju
NovostiPretraga novostiArhiva novostiUvodDemografski podaci City HistoryNatural ResourcesHow to come?Google Translate HistorijatKulturno-historijski spomeniciZnameniti Fojničani Susreti Zija DizdarevićFojničko ljetoMemorijal Kenan Memija Prirodni resursiLokalni ekološki akcioni plan TurizamKako doći u Fojnicu?Karta općineMapa grada Obrazovni sistemZdravstvoRRC ReumalInfrastrukturaPrivredaPoljoprivredaInvestirajte u FojnicuHotel "Nature"Aquapark FojnicaTRC "Kraljica Katarina"Žičara - Gondole Općina FojnicaBiro za zapošljavanje RedakcijaMapa sajtaServisne informacijeInternet pristup Foto galerijaFotografije na Google Earth (KML)Panoramio mapa (ukoliko nemate Google Earth)Video snimciKnjiga gostijuForumFojnica chatE-razgledniceAdresarDirektorij linkovaVremenska prognozaWebmailRSS
Pretraga

Fojnica.ba
Google
Pretraga novosti
Forum
(www.fojnica.ba/forum)

Fojnica chat
Zadnje objavljeno
Servisne informacije
Vremenska prognoza Stanje na putevima Auto karta Evrope
Vrijeme u Fojnici
 
Kulturno – historijski spomenici
Džamije
Klikni za više fotografijaAtik džamija

Prvu skromnu bogomolju (mesdžid) podigao je domaći čovjek, autohtoni stanovnik varoši, Mustafa Hadr, hidžretske 958. godine, odnosno 1551. godine. Naziv ulice Hadrovići, sačuvan od iskona do danas, podsjeća upravo na osnivača i njegove potomke. Popis iz 1604. godine bilježiće navedenu bogomolju kao džamiju, pod imenom Atik (stara) džamija. Današnji natpis nad ulazom u džamiju pokazuje da je objekat obnovljen 1820. godine i da je obnovom rukovodio Sirri-baba, šejh tekije na Oglavku.

Klikni za više fotografijaŠaban ef. džamija

Drugu džamiju podigao je vlastitim sredstvima Šaban Ahmed – efendija, tadašnji kreševsko – fojnički kadija, hidžretske 1077. godine, odnosno 1666. godine. Na tom prostoru razvija se i glavni dio fojničke čaršije, po čemu je i džamija u narodu nazivana Čaršijska, koja je bila kulturni i društveni centar mahale. Izgradnja Čaršijske džamije neposredno je povezana sa određivanjem Fojnice kao novog i stalnog sjedišta kadiluka. Umjesto dotrajale Šaban Ahmedove kamene džamije, 320 godina nakon njenog osnivanja, izgrađen je novi objekat pod kupolom, čija estetski uspjela dvošerefna munara plijeni pogled mnogih prolaznika.

Klikni za više fotografijaMuharem ef. džamija

Kratko poslije Čaršijske, u razmaku od 18 godina, bila je podignuta i treća džamija u mahali Pavlovac, a podigao ju je neki Hadži Muharrem – efendija.

Ova džamija je bila kulturni i društveni centar treće fojničke mahale.

Tekije

U kulturnohistorijskom nasljeđu fojničkog kraja značajno mjesto zauzimaju i tri tekije nakšibendijskog reda, po kojima je ovaj kraj duže vremena bio poznat relativno širokom krugu interesanata islamskog misticizma. Jedan od novoformiranih islamskih pravaca bio je i nakšibendijski sufizam, pretežno sunitske i religiozno – moralne orijentacije, zasnovan na vraćanju ortodoksnoj umjerenosti i religiozno – moralnom aspektu islamskog učenja. Nakšibendijski sufizam (tesavuf) uči da je najveći cilj ljudskog života spoznaja Boga, izvora života i svjetla, iz koga su potekle ljudske duše kao božanske iskre, koje teže da se vrate svom izvoru i da nestanu u njegovom plamenu. Nakšibendijski red posebno karakteriše tihi i bezvučni zikir, koji je osnivač reda preuzeo od starijih učitelja. Inače, početak reda (silsila) veže se za prvog halifu Ebu Bekra i njegov boravak u pećini Sevr, za vrijeme seobe iz Meke u Medinu, kada ga je Muhamed a.s. podsjećao da se moli “tiho” i “u sebi”.

Starija tarikatska tradicija u Fojnici vezana je za fojničku musafirhanu u Atik Mahali. Posebna tekijska zgrada nastala je tek po izgradnji Čaršijske džamije, u drugoj polovini 17. stoljeća, vjerovatno na poticaj osnivača džamije, kadije, Šaban Ahmed – efendije. To se moglo desiti oko 1670. godine, jer tačnog datuma nema. Prvi poznat čovjek čije je ime vezano za tekiju u Fojnici bio je Husein-baba Zukić, koji je nakon školovanja došao opet u svoj kraj i počeo službu prvo u medresi, a zatim i u tekiji. On u tekiju uvodi nakšibendijski zikir, kome je ona ostala vjerna sve do kraja svog djelovanja. Polovinom 19. vijeka, djelovanje tekije u Fojnici oživljava i Arif ef. Kurd, koji u Bosnu dolazi iz Carigrada i postaje muderis fojničke medrese. Tekijska zgrada u Fojnici nalazila se do požara 1945. godine na zapadnoj strani groblja Čaršijske džamije.

Klikni za više fotografijaTekija u Vukeljićima

Tekija u Vukeljićima osnovana je 1780. godine. Tako je zabilježeno na spoljnem zidu ove zgrade. U ovom natpisu stoji da je tekiju osnovao “vođa i učitelj nakšibendija šejh Husein Zukić – Bosnevi, hidžretske 1195”, odnosno 1780/81. kalendarske godine. Nakon njegove smrti, šejh tekije u Vukeljićima postaje derviš H.Muhamed – Mejli, porijeklom iz Anadola, koji dobija ime H.Mejli – baba. Zgrada tekije u Vukeljićima skroman je objekat polukatne konstrukcije. Na katu su prostorije za zikir, simahana sa galerijom za žene, zatim soba za slobodne razgovore derviša (mejdan odaja), a u prizemlju prostorije za spremanje hrane i objedovanje. Na brijegu iznad tekije je malo groblje sa tri turbeta: Husein-babino, H.Mejli-babino i Hasan-babino. Oko turbeta su mezarovi članova porodice Hadžimejlić i istaknutih pojedinaca – derviša koji su izrazili želju da budu ukopani u blizini svojih starenika i šejhova.

Klikni za više fotografijaTekija na Oglavku

Treća po vremenu nastanka bila je tekija na Oglavku, selu desetak kilometara nizvodno od Fojnice, na terasi podno planine Zahor. Tekija je osnovana krajem 18. vijeka (1798. godine). Njeni osnivači bili su Husein-baba Zukić i Abdurrahman – Sirri Sikirić, koji je postao i prvi šejh tekije, od tada poznat samo kao Sirri-baba. Obzirom da tekija na Oglavku nije imala dovoljno sredstava za svoju veoma posjećenu musafirhanu, travnički vezir Selim Sirri-paša je odobrio da se iz taksita fojničke nahije izdvajaju određena sredstva za potrebe tekije i njene musafirhane (1824). Poslije toga, travnički vezir Vedžihi-paša izgrađuje na Oglavku svoj konak (1838), a to isto čini i Ali Kjamil-paša (1846). Kasnije su oba konaka služila za musafirhane. Nakon smrti Sirri-babe, nad njegovim mezarom na Oglavku izgrađeno je turbe, po želji i direktivi njegovog poštivaoca, hercegovačkog vezira Alipaše Rizvanbegovića. Par stotina metara istočno od tekije i Sirri-babina turbeta postoji i turbe šejha Huseina Horasanije, po tradiciji savjetnika sultana Fatiha, koji je ovdje umro ili poginuo. Oko turbeta je groblje Sikirića i prijatelja tekije. U ratnom vihoru 1993. godine zgrada tekije na Oglavku je izgorila, ali je nedavno ponovo obnovljena i stavljena u funkciju.

Franjevački samostan
Klikni za više fotografijaFranjevački samostan

Prvo osnivanje franjevačkog samostana i crkve u Fojnici treba tražiti u onoj dobi, kada su počeli kopati rude u fojničkoj okolici katolički Dubrovčani, a s njima ugarski Sasi i dalmatinski Latini, prvi kao zakupnici rudokopa, a drugi i treći kao rudarski vještaci i radnici. Prema nekim izvorima, prvi samostan sa skromnom crkvicom izgrađen je 1339. godine na mjestu Pazarnice, da bi na današnjem mjestu samostan bio izgrađen 1502. godine. Tokom 1521. godine samostan je razoren, ali nekoliko godina kasnije ponovo obnovljen. Sadašnja zgrada samostana datira iz 19. stoljeća. Franjevački samostan u Fojnici poznat je po svojoj knjižnici, u kojoj se čuva oko 10.000 knjiga, iz svih oblasti svjetske i religiozne literature.

Klikni za više fotografijaSamostan i muzej

U muzeju samostana čuva se nekoliko zbirki, od kojih smatramo za potrebno pomenuti najznačajnije: zbirka fra Anđela Zvizdovića, zbirka biskupa Miletića, bosansko – franjevačka zbirka, zbirke oružja, iskopina, narodnog veza, narodnog odijela te veoma bogata numizmatička zbirka starog novca. U arhivu samostana pohranjeni su ne samo službena pisma i važni spisi nego i dosta neslužbenih a važnih stvari i dokumenata. Tu se čuva 14 inkunabula, a značajan dio arhiva zauzima i veliki broj originalnih dokumenata iz vremena turske vladavine u ovim krajevima.

Više na www.fojnica-samostan.com, web stranici Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici.

Stećci
Klikni za više fotografijaFojnički stećci

O postojanju i djelovanju bosanske crkve na ovim prostorima govori veliki broj nekropola sa stećcima, koji su ostali sačuvani do današnjih dana. Na lokalitetu Ostružnica otkrivena je nekropola sa 50 stećaka, od čega je 10 sanduka i 40 ploča bez ukrasnih motiva. U selu Otigošće otkrivena je nekropola sa 46 stećaka u obliku sanduka bez ukrasnih motiva. Dva velika stećka sa lokaliteta Lužine premješteni su kod hotela “Reumal”, oba su u obliku sljemenika, od kojih je jedan dekorisan ukrasnom rozetom sa 8 latica. U selu Dusina postoji jedan stećak u obliku sanduka, znatno oštećen, a u samom gradu, u haremu Šečerhanova bašča, nalazi se jedan stećak, sa izuzetnom ukrasnom ornamentikom.

Gradine

Jugoistočno od Fojnice, na jednom obronku Matorca, na 1430 metara nadmorske visine, nalaze se ostaci srednjovjekovne tvrđave Kozograd (Kozov-grad. Kozao, Kozo). Sudeći po svemu, tvrđava je podignuta krajem prve polovine 15. stoljeća da štiti rudarske revire u svojoj neposrednoj blizini, tj. po Trošniku, Selkakovićima, Bistrici i dalje na Matorcu, a možda i na području današnje Fojnice. S južne strane tvrđave Kozograda je zaravanak koji narod naziva “Kraljičin grič”, a na zapadnoj strani veća kula, poznata u narodu pod nazivom “Kraljeva kula”. Uklesan u živu stijenu, pod kulom je teško čitljiv natpis pisan bosanskom ćirilicom, a ispod njega grafit od pet slova nejasnog značenja. Jedan slučajan nalaz jula 1972. godine potvrdio je pretpostavku da je tvrđava, o kojoj se u narodu priča da je bila “ljetište”, ljetna rezidencija bosanskih vladara. U narodu kruže mnoge priče o ovoj srednjovjekovnoj tvrđavi, a dubrovački ljetiposac Lukarić je zabilježio da je pretposljednja bosanska kraljica, Katarina Kosača, pred Turcima pobjegla upravo s Kozograda godine 1463. i pješice došla na teritorij Dubrovačke republike, u Ston.

Posebnu pažnju istraživača, a i narodne tradicije, izaziva jedan lokalitet koji se nalazi na istaknutom, visokom zaravanku poviše sastava rijeke Dragače i Čemernice, nedaleko od Fojnice u sjeverozapadnom pravcu. Postoji izvjesna zbrka u nazivu ovog lokaliteta: neki ga istraživači nazivaju Gradina ili Grad (smješten je iznad sela Gradina, gdje se pretpostavlja da je bilo praistorijsko naselje), dok ga narod najčešće zove Lagumi. Lokalitet je čitav opasan s nekoliko jaraka dubine 3-4 metra, a širine 4-8 metara, unutar kojih se zapažaju konture kamenih građevina, manje gomile razbacanog kamenja, te tragovi troske i kreča. Đ. Basler, koji je dao opis Laguma, smatra da počeci ovog naselja datiraju u kasno prethistorijsko doba. Po narodnoj tradiciji, na Lagumima su, u staro vrijeme, živjeli i prerađivali rudu rudari s područja Čemernice. Po svemu sudeći, Lagumi su srednjovjekovno rudarsko i topioničarsko naselje, koje je trajalo veoma dugo, najvjerovatnije duboko u turski period.

Klikni za više fotografijaKašteli

Na padinama planine Zahor, iznad sela Rizvići, nalaze se ruševine srednjovjekovne građevine Kaštela, koje su služile fratrima kao sklonište od turskih progonstava. To je pećina sa nekoliko izdubljenih pregrada, u koju su se sklonili franjevci i fra Anđeo Zvizdović sa njima, koji je upravo odatle sišao u Milodraško polje, 1463. godine, gdje je od sultana Mehmeda II El Fatiha preuzeo Ahdnamu. Dvije zidane kule, koje i sada stoje, narod naziva Bijeli grad i Crni grad, a po narodnom vjerovanju, u jednoj od njih postoje gvozdena vrata na ulazu u neku podzemnu prostoriju sa blagom.

Arheološka istraživanja lokaliteta Zvonigrad, iznad sela Otigošće, ustanovila su da je ovdje bilo prethistorijsko naselje gradinskog tipa i da se još uvijek prepoznaju umjetne terase, tragovi naselja i zidovi bez kreča, dok su na čitavoj gradini razasuti ulomci prethistorijske keramike.

Musafirhana
Klikni za više fotografijaMusafirhana

Najstariji sačuvani objekat od javnog značaja svakako je musafirhana. Po tome što je podignuta u prvom urbanom nukleusu, u Atik mahali, i po svojoj namjeni, kao i arhitekturi, vjerovatno je nastala kada i džamija, a svakako u drugoj polovini 16. stoljeća. U toj musafirhani nastala su i do danas sačuvana dva rukopisna primjerka Kur’ana iz 1615. i 1648. godine, što pokazuje da je tu bio svojevrsni kulturni centar mahale. Jedan od ovih primjeraka, pisan 1648. godine, još je u Fojnici, dok se drugi poslije Drugog svjetskog rata našao u Dubrovniku.

Muzej u Vukeljićima

U selu Vukeljići, 15.-tak kilometara od Fojnice, dr. Ćazim Hadžimejlić je osnovao porodični muzej, smješten u neposrednoj blizini tekije. Muzej posjeduje veoma bogatu zbirku starih rukopisa i knjiga, nošnji i posuđa ovog kraja, oružja i oruđa za rad, slika i levhi, koje govore o bogatstvu i raznolikosti života u ovim krajevima, tokom proteklih stoljeća.

Ahdnama

UU danima turskog osvajanja Bosne, samostan u Fojnici odigrao je vrlo značajnu ulogu. Njegov gvardijan i tadašnji kustod bosanske kustodije, fra Anđeo Zvizdović, izašao je tada pred turskog sultana Mehmeda II Fatifa i objasnio mu razloge povlačenja domaćeg stanovništva. Narod je uplašen, govorio je fra Anđeo, potrebne su mu garancije za miran život i slobodu. Sultan to uvažava i potpisuje svoju “Ahdnamu”, pismenu garanciju za lična i imovinska prava i slobode domaćem stanovništvu. Tokom cijelog turskog perioda ova Ahdnama je bila od velikog značaja za cijelu katoličku zajednicu u Bosni, kao i ulogu ovog samostana. Ahdnama je predstavljala pravu povelju o vjerskim i građanskim slobodama, osnovni dokumenat kojim je regulisan položaj kršćana u osmanskoj carevini i utvrđivani odnosi turskih vlasti prema kršćanskoj zajednici u cjelini. Originalan tekst Ahdname, koja se i danas čuva u muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici, glasi:

Klikni za više fotografijaAhdnama

“Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima ova moja vlastodržeća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih (robova), niti od mojih podanika – raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak (imovinu) ni njihove bogomolje. Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa sa velikim Božijim vjesnikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovjesti budu pokorni.”

Pisano 28. maja 1463. godine na granici Milodraža
FATIH SULTAN MEHMED

Ahdnama je poznata kao najstariji dokumenat o ljudskim pravima u historiji, 326 godina prije Francuske buržoaske revolucije 1789. godine i 485 godina prije Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine.

Fojnički grbovnik
Klikni za više fotografijaF. grbovnik

To je kao velika knjiga uvezan skup od 139 grbova jugoslovenskih zemalja, te bosanskih i srpskih kraljeva i plemića. Na dva naslovna lista nalaze se: na prvom skupu grbovi od devet jugoslovenskih pokrajina, a na drugom starobosančicom napisano da je te grbove u čast Stjepana Nemanje (Dušanovog), cara srpskoga, nacrtao pop Stanko Rubčić 1340. godine. Tu ima na latinskom jeziku potvrda iz 1800. godine fra Grge Ilijića da se taj grbovnik od pamtivijeka čuva kod franjevaca u Fojnici. Sama vanjština Fojničkog grbovnika daje mu mnogo stoljeća života, a i mjerodavne oblasti priznaju ga kao autentični kodeks plemićkih grbova.

Više na www.fojnica-samostan.com/, web stranici Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici.