Početna stranica
..:: Utorak, 28.03.2017 ::..
Odaberite kategoriju
NovostiPretraga novostiArhiva novostiUvodDemografski podaci City HistoryNatural ResourcesHow to come?Google Translate HistorijatKulturno-historijski spomeniciZnameniti Fojničani Susreti Zija DizdarevićFojničko ljetoMemorijal Kenan Memija Prirodni resursiLokalni ekološki akcioni plan TurizamKako doći u Fojnicu?Karta općineMapa grada Obrazovni sistemZdravstvoRRC ReumalInfrastrukturaPrivredaPoljoprivredaInvestirajte u FojnicuHotel "Nature"Aquapark FojnicaTRC "Kraljica Katarina"Žičara - Gondole Općina FojnicaBiro za zapošljavanje RedakcijaMapa sajtaServisne informacijeInternet pristup Foto galerijaFotografije na Google Earth (KML)Panoramio mapa (ukoliko nemate Google Earth)Video snimciKnjiga gostijuForumFojnica chatE-razgledniceAdresarDirektorij linkovaVremenska prognozaWebmailRSS
Pretraga

Fojnica.ba
Google
Pretraga novosti
Forum
(www.fojnica.ba/forum)

Fojnica chat
Zadnje objavljeno
Servisne informacije
Vremenska prognoza Stanje na putevima Auto karta Evrope
Vrijeme u Fojnici
 
Historijat Fojnice

For short version in English click here

Antika

Danas je sasvim pouzdano utvrđeno da je preko Fojnice vodila jedna od važnijih neolitskih komunikacija u ovom dijelu Bosne, koja je predstavljala sponu u kulturnim odnosima neolitskih stanovnika Panonije i onih na jadranskoj obali. Polazeći sa obale, put je vodio uz Neretvu, a onda negdje oko Jablaničkog jezera skretao u dolinu Neretvice pa preko Dusine silazio u Fojnicu, a potom odavde vodio u dolinu Bosne. Čini se da je Fojnica i fojnički kraj stekao prve stanovnike tek u razdoblju kad se pojavio metal, a to je bilo u drugom mileniju stare ere. Danas se općenito misli da su Fojnica i fojnički kraj do dolaska Rimljana bili naseljeni pripadnicima ilirskog plemena Desitijata, koji su imali premensko središte negdje na području današnje Breze.

 

Klikni za više fotografijaNovac Tvrtka II

Koje godine je Fojnica i ovaj dio Bosne došao pod rimsku vlast ne zna se tačno. O tome nema nikakvih podataka, ali je to svakako bilo negdje pod konac prvog stoljeća stare ere, odnosno u vrijeme tzv. Oktavijanovih ratova, koji su vođeni tridesetih godina tog stoljeća. Tada je fojnički kraj, kao i ostali dio Bosne definitivno potpao pod rimsku vlast i ušao u sastav velikog i moćnog Carstva. U fojničkom kraju se do sada našlo dosta antičkog novca. Među najstarije primjerke spadaju novci grčkih gradova i grčkih kolonija Apolonije i Dirahija. Iz Fojnice su poznati i nalazi novca Filipa i Aleksandra Makedonskog (četvrto stoljeće stare ere) te njihove imitacije, tzv. barbarikoni. U zbirci Franjevačkog samostana nalazi se i danas na stotine komada raznog rimskog novca. U njemu su zastupljeni gotovo svi carevi, počev od Augusta i Tiberija, preko Klaudija, Nerona, Vespazijana, Trajana, Hadrijana, Konstantina Velikog, Valentijana do Gracijana. Zastupljeno je vrijeme rimske povijesti od početka Carstva (konac prvog stoljeća stare ere) do četvrtog stoljeća nove ere. O rimskom životu u ovom kraju govore i kultno – votivni spomenici, kao što su: kip egipatske boginje Izide, kip boga Atosa, statuica boga Libera, kao i nakit u obliku medaljona, na kojima su prikazani boginja lova Dijana ili bog Hermes – zaštitnik trgovine. Pored rudnog blaga Rimljani su na području Fojnice eksploatirali i druga prirodna bogatstva ovog kraja. Takav je bio slučaj i sa termalnim izvorima koji se nalaze odmah poviše suvremenog naselja, na lokalitetu Banja. Već su ranije istraživači konstatirali ostatke rimskih radova na kaptaži i zaštiti samog izvora.

Naziv naše Fojnice je identičan brojnim starim mediteranskim toponimima koji se još u antičko doba javljaju u raznim grafičkim varijantama, kao što su Phoenice, Phoinike, Phoinikus, Phoenicon, Phoiniks, Phoenicus i drugo. Teško je reći da li je u pitanju slučajna glasovna podudarnost ili je i naš toponim proizišao iz istog korijena, koji se i inače veže za feničku jezičku komponentu.

Srednji vijek

Gradska naselja bosanske države izuzetno su mlada u odnosu na evropske gradove. U Bosni je tek razvoj rudarstva, posebno proizvodnja srebra, podstakao formiranje gradova i doprinio njihovom daljem napretku. U tom svjetlu treba gledati i nastanak Fojnice, rudnika, a docnije veoma važnog trgovačkog centra srednjovjekovne Bosne. Početak rudarske proizvodnje u ovom kraju vezan je za dolazak njemačkih rudara Sasa, u doba bana Stjepana II Kotromanića. Najstariji poznati rudnik srebra srednje Bosne jeste Ostružnica, u neposrednoj blizini Fojnice. Već 1349. godine, kada se u izvorima prvi put javlja, u Ostružnici se pominju dubrovački trgovci. Fojnica je nastala bar deceniju ili dvije prije nego što se prvi put pominje, 18. marta 1365. godine. Početkom XV stoljeća proizvodnja u Fojnici ne pokazuje vidan porast u odnosu na XIV stoljeće. Preokret nastaje tridesetih godina XV stoljeća, kada se u Fojnici Dubrovčani počinju okupljati u sve većem broju, tako da se tu stvara njihova veoma jaka naseobina, najjača na području bosanske države. Nagli uspon rudarskih mjesta u srednjoj Bosni podudara se vremenski sa odumiranjem Zvornika i Visokog, koji su do 1430. godine bili glavni centri bosanske trgovine. U Fojnici, kao i u ostalim rudnicima srednjovjekovne Bosne, obavljala se ekstraktivna i prerađivačka industrija. Turski hroničar Dursun – beg, koji je sa turskom vojskom došao u Bosnu, impresioniran onim što je vidio, zabilježio je da je Bosna, u stvari, rudnik srebra i zlata. Rudarstvo, posebno proizvodnja srebra, bilo je najvažnija privredna grana srednjovjekovne Bosne, u čemu je proizvodnja rudnika Fojnica imala važnu ulogu. Istovremeno, u Fojnici je radila i kovnica novca bosanskih vladara. Pored rudarstva i trgovine, u Fojnici su se stvarali i povoljni uvjeti za razvoj zanatstva. Zbog rudnika srebra, ona je bila posebno privlačna za zlatare. Iz Kanuna o rudniku Fojnica iz 1489. godine vidi se da je u Fojnici, još prije dolaska Turaka, bilo zanatlija i to papučara, krojača, pekara, mesara, štavljača kože i krznara. Fojnica se razvija pored rudarskog u veoma značajan trgovački i zanatski centar te postaje jedno od najvažnijih privrednih središta tadašnje Bosne.

O veličini naselja dobijamo predstavu iz deftera iz 1468. godine, gdje je zavedeno da Fojnica ima 329 domaćinstava i 20 neoženjenih. Iz tog popisa se vidi da je Fojnica u odnosu na ostale bosanske gradove, naselje sa najvećim brojem registriranih domaćinstava. Njemački rudari Sasi predstavljaju najstariji etnički sloj u Fojnici. Dok se Sasi postepeno utapaju u lokalnu sredinu, Dubrovčana je bilo sve više, a s vremenom jačaju njihove ekonomske i društvene pozicije. Domaći ljudi su se sve više uključivali u privredni život Fojnice. Pored aktivnog učešća u rudarstvu, oni su se bavili trgovinom i zanatstvom.

U urbanističkom pogledu Fojnica je bila trg i spadala je u tip otvorenih naselja. Uspon Fojnice može se pratiti sve do pedesetih godina XV stoljeća, kada Turci stiču svoja prva stalna uporišta na bosanskom području i učvršćuju svoju vlast. Turci su zatekli Fojnicu kao jedno od najznačajnijih gradskih naselja srednjovjekovne bosanske države.

Osmanski period

Na žalost, ne raspolažemo podacima o samom turskom osvajanju Fojnice, koje je, sudeći po svemu, uslijedilo u proljeće 1463. godine. Fojnica je zatečena kao druga po veličini varoš u Bosni. Veća od Fojnice bila je samo Srebrenica. U daljem toku broj stanovnika u Fojnici bio je u opadanju. Za varoško stanovništvo prvi period osmanske vlasti predstavljao je vrijeme sumnji, kolebanja i prilagođavanja novim uvjetima. Do 1604. godine cjelokupno fojničko stanovništvo, računajući tu i maleni muslimanski džemat, bilo je opalo na svega 144 kuće.

Prva muslimanska domaćinstva u Fojnici evidentirana su 1485. godine, kada je zabilježeno 7 takvih kuća. Tokom narednih 27 godina taj broj je povećan za samo 6 kuća. Po tome se može reći da je Fojnica po tempu razvitka bila na posljednjem mjestu od svih urbanih naselja u Bosni. Rudarstvo, na čijem se nekadašnjem prosperitetu razvila ova varoš, od dolaska osmanske vlasti bilo je u stalnom opadanju. Ovaj period u razvitku Fojnice predstavlja vrijeme zamiranja klasičnog rudarstva, a zanatska proizvodnja još je bila vrlo slaba u početnoj fazi.

Osnovnu privrednu granu Fojnice u ranijem osmanskom periodu predstavljalo je rudarstvo. Osnovno zanatstvo, u skladu sa mjesnim potrebama, nastavlja svoj život. Na glasu je kasnije postala fojnička proizvodnja oružja: sablje, duge puške, handžari, razni alati za obradu zemlje i drugo. Na rijeci Fojnici radili su u XVI stoljeću brojni mlinovi. Godine 1540. evidentirano je u Fojnici 27 mlinova i 1 stupa za obradu ćebadi.

XIX stoljeće

U XIX stoljeću fojnički kraj je u administrativno – upravnom i sudskom pogledu pripadao Sarajevskom sandžaku, odnosno mutesafirluku i bio jedan od 7 kadiluka tog Sandžaka. To su bili: Sarajevo, Visoko, Fojnica, Rogatica, Kladanj, Višegrad i Čajniče. Za razliku od velikog broja mjesta u Bosni i Hercegovini, fojnički kraj u XIX stoljeću bio je relativno miran. Prema prvom osmanskom popisu stanovništva, obavljenom tokom 1851. – 1852. godine, u fojničkom okrugu (koji je obuhvatao Kreševo i Busovaču) bilo je 668 kuća (porodica) muslimana sa 2.810 muškaraca, 1.306 kuća (porodica) hrišćana sa 4.416 muškaraca, 11 ciganskih porodica sa 29 muškaraca, zatim 10 muškaraca Jevreja i 19 stranaca – hrišćana.

Zahvaljujući eksploataciji i preradi željezne rude, Fojnica je tokom XIX stoljeća bila značajan zanatsko – trgovački centar. Na početku stoljeća Fojnica se isticala najaktivnijim kovačnicama u Bosni.

Razvitak školstva u Fojnici i njenoj okolini tokom XIX stoljeća pratio je opći razvitak ovih ustanova u Bosni i Hercegovini. Najmasovniji oblik obrazovanja muslimanskog stanovništva Fojnice bili su mektebi. Značajne rezultate u obrazovanju i vaspitanju mlade generacije u fojničkom kraju postiglo je katoličko stanovništvo. Prva pučka škola u Fojnici otvorena je 30. septembra 1847. godine i pohađalo ju je 36 učenika. Fojnička škola, kao četverorazredna, razvila se u jednu od najvećih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini. Značajan kulturni događaj u Fojnici XIX stoljeća bio je osnivanje i rad školskog pozorišta, osnovanog u okviru katoličke škole, koje je prvu predstavu izvelo januara 1874. godine. Za ovo pozorište se tvrdi da je “prva stalna pozornica u Bosni”.

Austrougarski period

Prve austrijske snage stigle su u Fojnicu 17. augusta 1878. godine. Uporedo sa vojnim zaposjedanjem Bosne i Hercegovine likvidirana je turska i zavođena nova, austrougarska vlast. U početku je zadržana naslijeđena administrativno – teritorijalna podjela okupiranog područja. Za vrijeme austrougarske vladavine fojnički srez je pripadao sarajevskom okrugu. Fojnica je bila središte sreza i u početku je imala dvije političke ispostave u Kreševu i Busovači. Od 1882. godine kotarski ured u Fojnici djelovao je kao prva instanca političke i sudske vlasti, a u njega su uključeni poreski i šumski uredi. Dvije godine kasnije kotarski ured je dobio i gruntovno povjerenstvo. U fojničkom, kao i u svim srezovima, postojao je sreski medžlis ili vijeće. Ta vijeća su postojala i za vrijeme osmanske vladavine, a imala su savjetodavni karakter u svim administrativnim poslovima. Sačinjavali su ih najugledniji predstavnici svih konfesija, a sazivano je prema potrebi.

 

Klikni za više fotografijaFojnica, 1890.

Od 50 gradskih naselja Fojnica je 1879. godine bila 33.-ći grad po broju stanovnika, a 1910. godine 46.-ti. Ovakva demografska kretanja u fojničkom srezu, a posebno u Fojnici, mogu se objasniti nepovoljnim privrednim i saobraćajnim prilikama, odnosno propadanjem tradicionalnih zanimanja fojničkog kraja uslijed konkurencije moderne proizvodnje željeza, a prirodni uvjeti i nedostatci kredita nisu omogućili ovom kraju da se brže preorijentiše na novu privrednu aktivnost. Fojnica i njena okolina za vrijeme austrougarske vladavine nije doživjela privredni prosperitet kao oni gradovi koje je zahvatila industrijalizacija i nove saobraćajne mogućnosti. Stari željezni majdani i brojne kovačnice, koji su stoljećima osiguravali egzistenciju znatnog dijela fojničkog stanovništva, nestali su preko noći.

S obzirom na veoma ograničene mogućnosti zarade u Fojnici i njenoj okolini, početkom XX stoljeća, počelo se raditi na tome da se ženska omladina organizirano i uz državnu pomoć uključi u tekstilnu proizvodnju i poboljša materijalni položaj svojih porodica. Pošto je odvajanje djevojaka od kuće naišlo na otpore njihovih roditelja, u Fojnici je 1908. godine osnovana filijala sarajevske Tkaonice beza i vezionice, koja je radila sve do 1918. godine.

Politički odnosi u Fojnici, do Prvog svjetskog rata, razvijali su se na osnovama duge tradicije uvažavanja i uzajamnog poštovanja između hrvatskog i muslimanskog stanovništva. Na tim osnovama oni su i za vrijeme austrougarske vladavine gradili međusobne odnose iako su njihovi vjerski, nacionalni i politički interesi bili različiti i dolazili do izražaja u programima političkih stranaka koje su slijedili.

Iako se Fojnica nije nalazila na području neposrednih ratnih operacija, ona je preživljavala teška ratna stradanja koja su se iz godine u godinu povećavala. Kraj Prvog svjetskog rata bio je i u fojničkom kraju obilježen prodorom socijalističkih ideja, koje su naročito zahvatile selo. Na Kongresu ujedinjenja, u aprilu 1919. godine, iz Fojnice su učestvovala dva delegata, jedan iz grada, drugi sa sela.

Period između dva svjetska rata

Fojnicu je u to poratno vrijeme nastanjivalo nešto preko 1.000 stanovnika, a u cijelom kotaru, koji je pripadao načelstvu okruga sarajevskog, 21.655 stanovnika, koji su bili raspoređeni u 4.320 domova, a razmješteni u 154 sela i 332 zaseoka.

Nakon kraćeg vremena (1922. godine) umjesto okruga uvedene su oblasti pa je sresko poglavarstvo bilo administrativno podređeno velikom županu sarajevske oblasti. No, u teritorijalnom pogledu oblasti su se podudarale sa teritorijama okruga. Broj stanovnika nije se bitno mijenjao, jer nije bilo većih razloga za to (nezaposlenost, iseljavanje, izrazitiji natalitet ili mortalitet). Tri godine nakon prvog poratnog popisa stanovništva (1924. godine) na području gradske općine živjelo je 1.195 duša, a u 27 općina kotara fojničkog 22.335.

 

Klikni za više fotografijaFojnica, 1929.

Osnivanjem banovina (1929. godine) teritorija Bosne i Hercegovine je rascjepkana i pojedini njeni dijelovi dodijeljeni su novim teritorijalnim jedinicama koje su nazive dobile po “glavnim rijekama”. Fojnički srez pripao je Drinskoj banovini. Stanje ustanovljeno 1929. godine nije se mijenjalo narednih deset godina. Na temelju drugog (međuratnog) popisa stanovništva vidi se da je broj stanovnika općine Fojnica zabilježio vidan porast (5.323 stanovnika), a nešto blaži rast populacije na teritoriji sreza (25.146). Posljednju administrativnu promjenu do početka drugog svjetskog rata na ovim prostorima (1941. godine) ovaj kraj doživio je osnivanjem Banovine Hrvatske nastale spajanjem Savske i Primorske banovine, u koju je pored drugih srezova bila pripojena i Fojnica.

Težaci su u cijelom ovom međuratnom periodu činili pretežan dio stanovništva koji je živio i radio na izuzetno usitnjenom posjedu. Seljaci, i ona nekolicina zanatlija i trgovaca po čaršijama radili sui proizvodili u tolikom obimu da su jedva podmirivali sopstvene, tj. lokalne potrebe.

Socijalna struktura stanovništva opredijelila je i proizvodnju, odnosno privredne prilike sreza. Osnovni privredni izvori otpadali su na poljoprivrednu proizvodnju koja je dosezala čak 98 %.

 

Klikni za više fotografijaFojnica, prije 1930.

Kompleksi državnih šuma pružali su mogućnost prerade drveta. Ali, i one su bile ograničene, jer tipično industrijskih preduzeća u ovoj oblasti nije bilo kroz duži dio ovog perioda. U uslovima eksploatacije (oko 1930. godine) na području sreza svega 5 malih vodenih pilana sa po jednim gaterom i cirkularom koje su zapošljavale oko 200 radnika, nešto malo kućne radinosti (u radionicama koje je organizirala država u Fojnici i Kreševu izrađivali su se ćilimi, a po kućama narodni vez) angažiralo je do 300 radnica, a kovački obrt, koji je egzistirao u okolini Kreševa, također kao kućna radinost ili kovačka zadruga u Kreševu, ne prelazeći nivo predratne aktivnosti – nisu mogli, kroz cijeli ovaj period, ni da naziru neke ružičastije perspektive. Proizvodnja ograničena u svakom pogledu, kupovna moć također (eventualni kredit troši se na održavanje gole egzistencije), nimalo povoljan geografski položaj, loše saobraćajne veze, jedno vrijeme nakon rata, čak bez telefonske veze sa svijetom, trgovište svedeno, kao u nizu sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini na jedan jedini dan u sedmici, činili su Fojnicu kasabom u kojoj su svi oblici života bili skučeni i po čemu se uklapala u sumorno sivu sliku, sumorniju od mnogih dijelova naše domovine.

Kraj XX stoljeća

 

Klikni za više fotografijaCentar čaršije, 70-ih

Zahvaljujući svojim prirodnim bogatstvima, Fojnica je doživila snažnu ekspanziju u privrednom smislu, nakon drugog svjetskog rata. Drvno – prerađivačka, tekstilna i grafička industrija doživjele su snažan razvoj i postale okosnica privrednog razvoja općine. Prije posljednjeg rata Fojnica je slovila kao srednje razvijena općina s jasno naznačenim strateškim pravcima razvoja zasnovanim na izdašnim prirodnim resursima voda, šuma i ruda. Zavisno od potreba i aktuelnosti, u određenim historijskim razdobljima, mijenjao se i redoslijed upotrebe i značaja navedenih resursa. Ne tako davno bile su to rude, a danas sve više vode i šume. Voda kao lijek, kao piće, kao atrakcija, kao energent. Na bazi ova dva resursa osamdesetih godina XX stoljeća došlo je do snažne privredne ekspanzije opredmećene kroz zdravstveni i rekreativni turizam, sa tendencijom proširenja turističkih sadržaja, kao i uzgojem i preradom drveta.