Početna stranica
..:: Utorak, 21.11.2017 ::..
Odaberite kategoriju
NovostiPretraga novostiArhiva novostiUvodDemografski podaci City HistoryNatural ResourcesHow to come?Google Translate HistorijatKulturno-historijski spomeniciZnameniti Fojničani Susreti Zija DizdarevićFojničko ljetoMemorijal Kenan Memija Prirodni resursiLokalni ekološki akcioni plan TurizamKako doći u Fojnicu?Karta općineMapa grada Obrazovni sistemZdravstvoRRC ReumalInfrastrukturaPrivredaPoljoprivredaInvestirajte u FojnicuHotel "Nature"Aquapark FojnicaTRC "Kraljica Katarina"Žičara - Gondole Općina FojnicaBiro za zapošljavanje RedakcijaMapa sajtaServisne informacijeInternet pristup Foto galerijaFotografije na Google Earth (KML)Panoramio mapa (ukoliko nemate Google Earth)Video snimciKnjiga gostijuForumFojnica chatE-razgledniceAdresarDirektorij linkovaVremenska prognozaWebmailRSS
Pretraga

Fojnica.ba
Google
Pretraga novosti
Forum
(www.fojnica.ba/forum)

Fojnica chat
Zadnje objavljeno
Servisne informacije
Vremenska prognoza Stanje na putevima Auto karta Evrope
Vrijeme u Fojnici
 
Znameniti Fojničani
Fra Anđeo Zvizdović (1420. – 1498.)
Klikni za više fotografijaFra Anđeo Zvizdović

Fra Anđeo Vrhbosanski, po rodnom mjestu Zvizde kraj Gornjeg Vakufa – Uskoplja najčešće zvan Zvizdović, postao je legendarnom osobom u povijesti Crkve u Bosni, a posebno u Franjevačkom redu i provinciji Bosni Srebrenoj. Rođen je 1420. godine u bogatoj obitelji koja mu je omogućila pristojnu izobrazbu. Obratio se na propovijed svetog Jakova Markijskog koji ga je, kao bosanski vikar i primio u Franjevački red i provinciju Bosnu Srebrenu. Postao je svećenik i znameniti propovjednik. Isticao se kreposnim životom, darom posta i molitve.

Najpoznatiji je po svojoj mudroj prosudbi i odluci, hrabroj i odlučnoj, stupiti pred sultana Mehmeda II El Fatiha, prihvatiti novu stvarnost u kojoj se Bosna našla i od sultana zatražiti slobodu opstanka i ispovijedanja katoličke vjere. Mudrošću, razboritošću i rječitošću koju je pokazao, uvjerio je i novog poglavara Bosne da franjevci i katolici trebaju i dalje ostati u Bosni, da se izbjegli mogu vratiti i nastaviti dalje slobodno u svojoj vjeri u Bosni živjeti. Sultan mu je, tom prigodom, predao svečanu povelju, AHDNAMU, u kojoj mu te i druge slobode pod zakletvom garantira. Bila je to pronicava i providonosna gesta za budućnost franjevaca katolika u Bosni.

Umro je 7.6.1498. godine u Fojnici, gdje mu se i danas čuvaju posmrtni ostaci pod sporednim oltarom. Bio je uzoran redovnik, čovjek kreposna i svetačkog života. U Franjevačkom redu štuje se kao blaženik.

Linkovi:
O istoj temi: Fra Anđeo Zvizdović
O istoj temi: Franjevački samostan Duha Svetoga
Fotografije

Šejh Abdurrahman Sirrija (1775. – 1847.)

Abdurrahman Sirri Sikirić rođen je u Fojnici, gdje je završio mekteb i medresu, a usputno pohađao i mjesnu tekiju, u kojoj veliki sufija Husein-baba Zukić upravo uvodi novi nakšibendijski zikir i održava derviške mukabele. Tu je mladi Abdurrahman stekao prva znanja o sufizmu, da bi ih kasnije produbio na posebnom studiju kod Husein-babe u njegovoj tekiji u Vukeljićima. Prema ispoljenim kvalitetima, Abdurrahman dobiva ovdje i naziv “Sirri”, što znači “Tajanstveni – sposoban da ulazi u tajne života i svemira”. Temeljito osposobljen u tesavufskoj nauci, Abdurrahman Sirri krajem 18. stoljeća preuzima rukovođenje novom tekijom na Oglavku i kao autoritativni Sirri-baba, ličnim ugledom i umješnošću, formira popularni tesavufski centar širih razmjera.

Zbog njegove umješnosti u postavljanju prema ljudima i događajima, Sirri-babina tekija postaje ubrzo značajan centar, koji posjećuju mnoge znamenite ličnosti i drugi prvaci onog vremena. Zaslugom svoga šejha, oglavačka tekija se razvila u svojevrsno žarište, čiji je prestiž zasjenio mnoge druge starije tekije. Mnogi od tadašnjih ljudi – političara, vjerskih dostojanstvenika i predstavnika tarikatske organizacije bili su i lični poštivaoci Sirri-babe.¸

Posebna komponenta oglavačkog tekijskog kruga je pjesničko stvaralaštvo Sirri-babe, čiji pjesnički opus obuhvata 24 pjesme, od čega 3 na narodnom i 21 na turskom jeziku. Nakon prevoda našle su mjesto u više domaćih antologija alhamijado književnosti, a po sadržaju su mistično – misaone, didaktične i pobožne.

Pogledajmo nekoliko stihova:

Srce je Božja kuća
Egzistencija ovog svijeta je samo jedna vizija,
Nebo i zemlja su samo posude te vizije . . .

Ovaj i onaj svijet
Ja sam oblikom kaplja, ali sadržinom more,
U meni je cijeli svijet, ja sam svijet i njegova sadržina . . .

Veliki sufija i mušid umro je 1847. godine. Kronograme o njegovoj smrti napisali su pjesnici Zuhdi i Rezai, kao i njegov sin Šakir. Turbe nad Sirri-babinim mezarom izgrađeno je po želji i direktivi njegovog poštivaoca, hercegovačkog vezira, Alipaše Rizvanbegovića.

Linkovi:
O istoj temi: Šejh Abdurrahman Sirrija

Zija Dizdarević (1916. – 1942.)
Klikni za više fotografijaZija Dizdarević

U posnoj hercegovačkoj zemlji, u kamenitoj postojbini mnogih velikana pisane riječi, u zemlji obilja sunca rodio se 18. februara 1916. godine, u Vitini kraj Ljubuškog, Zija Dizdarević. U rodnom kraju ostao je samo prve tri godine života, a onda se porodica seli u malu bosansku kasabu Fojnicu, odakle mu je majka bila rodom. Djetinjstvo i prvu mladost proveo je u Fojnici gdje je završio četiri razreda osnovne škole. Šerijatsku gimnaziju je pohađao u Sarajevu i završio tri razreda, dok je četvrti i peti razred pohađao i završio u Mješovitoj učiteljskoj školi u Sarajevu. U jesen 1937. godine upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu, grupa pedagogija i psihologija. Danju je slušao predavanja, noću svirao violinu, u ono malo slobodnog vremena igrao šah i bio prvak u toj igri na fakultetu. Jedno vrijeme je svirao violinu i u beogradskom Narodnom pozorištu. Da bi mogao od nečega živjeti podučavao je đake iz bogatijih porodica, iz dana u dan učio, svirao i aktivno učestvovao u radu napredne studentske omladine. U Beogradu je Zija studirao do početka drugog svjetskog rata, koji ga je omeo da završi studije. Vraća se u Fojnicu, a potom nakratko boravi u Zagrebu, jula i augusta 1941. godine. Po povratku u Sarajevo ubrzo je bio uhapšen u Gradskoj kafani baš onda kada se spremao da pređe na oslobođenu teritoriju i da se poveže sa borcima NOR-a. Jedne februarske noći odveden je u koncentracioni logor Jasenovac, gdje je 1942. godine mučki ubijen.

Za vrijeme školovanja u Sarajevu bio je član literarno – umjetničkog društva “Mladost”, gdje je aktivno učestvovao u radu literarne sekcije. Početkom 1935. godine list “Učiteljski podmladak” iz Užica objavio je prvu Zijinu pripovjetku “Halucinacija”. Iste godine, sarajevski list “Oplenac” objavljuje drugu priču “Iz zapisa bolesnog čovjeka”. Književno djelo Zije Dizdarevića je neveliko po svom obimu: trideset kraćih pripovjetki i dvije neobjavljene recenzije. Ali i tako omaleno književno djelo ima visoku vrijednost koja i danas traje, a trajaće i u budućnosti, dok traje Bosne i bosanske riječi. Ako i jeste neosporno da je Zija ispisujući svoje priče imao pred očima Fojnicu, tadašnju kasabu i njene ljude poput Adema Mujkića, Muje telala, Asima hadžije, Naze vezilje, Ibre Ćosana, Joze Čavara ili Muje Tice, takve iste kahvane, takav isti govor, takve iste likove možemo susretati u našim provincijskim mjestima i u današnje vrijeme. Zija Dizdarević je očigledno imao odličan i vid i sluh da od svog djetinjstva pamti ono što je viđao ili slušao da bi mogao ispisivati priče koje su slika Bosne njegovog vremena. Priče Zije Dizdarevića imaju i danas blistavu ljepotu poetskih kazivanja o jednoj sredini u kojoj još ima ljudi koji idu ‘nako, ‘nako. Nije riječ samo o Fojnici i licima iz te kasabe, jer su svi oni, i kasaba i njeni ljudi, samo simbolika općeljudske istine i trajanja. To prepoznavanje Bosne, to življenje jednog književnog djela, to trajanje jedne stvaralačke ličnosti i njenih moralnih i estetskih kvaliteta prisutno je i danas. Ovdje i sutra.

Linkovi:
Slovo o Ziji
O istoj temi: Susreti Zija Dizdarević
O istoj temi: Zijine pripovijetke
Fotografije "Susreti Zija Dizdarević"

Fadil Jemendžić (1928. – 2004.)
Klikni za više fotografijaFadil Jemendžić

Rođen 24. marta 1928. godine u Tuzli. Godine 1936. dolazi u Fojnicu, gdje mu otac radi kao vozač autobusa na relaciji Sarajevo – Fojnica. Završio je osnovnu školu, a zatim gimnaziju u Tuzli. Sa nepunih 18 godina (1945. godine) polaže vozački ispit i počinje raditi kao profesionalni vozač u preduzećima “Inač” (kasnije “Vranica”), Banja Fojnica i trikotaža “9. septembar”. Život ga je natjerao da se bavi i mnogim drugim poslovima, tako da vremenom završava neke druge zanate i stiče zvanja: kinooperater, automehaničar, elektroinstalater, aviomehaničar. Godine 1970. trikotaža ga šalje na 3.-mjesečni kurs u Istočnu Njemačku gdje stiče zvanje precizni mehaničar, a po povratku u trikotažu dobija mjesto šefa strojnog parka. Svoj radni vijek završava kao radnik Opštinskog štaba teritorijalne odbrane, odakle je penzionisan 1983. godine. Čitavog života bio je veoma aktivan u društvenom životu Fojnice, jedan je od osnivača Kulturno – umjetničkog društva “Zija Dizdarević” u Fojnici, čiji je dugogodišnji član, a u nekoliko navrata i predsjednik. Svirao je harmoniku i učestvovao u radu ostalih sekcija Društva. Završio je u Sarajevu kurs za rukovodioca dramskih sekcija i za dramskog režisera. Skrhan bolešću, umro je 27. marta 2004. godine u Fojnici, gdje je i sahranjen.

Prve slikarske korake Fadil Jemendžić pravi još u vrijeme gimnazijskog školovanja u Tuzli, gdje se prvi put odlučuje da na platno stavi svoje vizije i maštanja. Radi tehnikom akvarela i odmah je bio zapažen i pohvaljen od strane svojih profesora i okoline. Na tehniku ulje na platnu prelazi početkom 50. – tih godina, a prva slika koju je uradio je portret supruge Sabre iz 1952. godine. Za sebe je govorio da je slikar samouk, nikada mu niko nije pokazao kako će slikati. Tokom više od 50 godina umjetničkog rada naslikao je na stotine platana sa motivima mrtve prirode, portreta i pejzaža, ljudi i događaja. Dugo vremena najčešći motiv njegovih slika bila je ciganska čerga u zalasku sunca, zatim mnogi prizori iz stare fojničke čaršije, a u zadnje vrijeme njegovim platnima dominira Prokoško jezero. Inspiraciju i motive za svoja djela Fadil je najviše crpio u prirodnim i živopisnim ljepotama Fojnice i njene okoline, starih motiva fojničke čaršije i bosanske kulturno – historijske tradicije. Fadil je svoje izuzetne domete u slikarstvu stalno dokazivao i potvrđivao, o čemu govori 14 samostalnih i nekoliko zajedničkih izložbi, kao i brojne slike koje su obišle Evropu i Svijet, kao dokaz veličine i sposobnosti ovog slikara. Dani i noći provedeni sa kistom i slikarskim platnom dobili su svoju nagradu i priznanje u činjenici da su ta umjetnička djela vrijedni i nezaobilazni ukrasi brojnih stanova i poslovnih prostorija ne samo Fojnice nego i Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Srbije i Crne Gore, SAD-a, Švedske, Italije i mnogih drugih zemalja. I pored teške bolesti, sa kojom se borio zadnjih godina svog života, ostao je vjeran svom kistu, platnu i svojoj Fojnici na platnu. Posljednja slika koju je radio puna je neke simbolike: na štafelaju je ostala nedovršena slika Sirri-babina turbeta na Oglavku.

Linkovi:
O istoj temi: Fadil Jemendžić
Brošura "Fadil Jemendžić, 75 godina života - 50 godina umjetničkog rada" (pdf, 875kb)
Fotografije