Početna stranica
..:: Četvrtak, 17.08.2017 ::..
Odaberite kategoriju
NovostiPretraga novostiArhiva novostiUvodDemografski podaci City HistoryNatural ResourcesHow to come?Google Translate HistorijatKulturno-historijski spomeniciZnameniti Fojničani Susreti Zija DizdarevićFojničko ljetoMemorijal Kenan Memija Prirodni resursiLokalni ekološki akcioni plan TurizamKako doći u Fojnicu?Karta općineMapa grada Obrazovni sistemZdravstvoRRC ReumalInfrastrukturaPrivredaPoljoprivredaInvestirajte u FojnicuHotel "Nature"Aquapark FojnicaTRC "Kraljica Katarina"Žičara - Gondole Općina FojnicaBiro za zapošljavanje RedakcijaMapa sajtaServisne informacijeInternet pristup Foto galerijaFotografije na Google Earth (KML)Panoramio mapa (ukoliko nemate Google Earth)Video snimciKnjiga gostijuForumFojnica chatE-razgledniceAdresarDirektorij linkovaVremenska prognozaWebmailRSS
Pretraga

Fojnica.ba
Google
Pretraga novosti
Forum
(www.fojnica.ba/forum)

Fojnica chat
Zadnje objavljeno
Servisne informacije
Vremenska prognoza Stanje na putevima Auto karta Evrope
Vrijeme u Fojnici
 
Naza vezilja
mir5ad - Nedjelja, 05.08.2007, 03:57
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Još jedno proljeće.

Najprije su "babine huke" provele svoje, zasipajući kasabu čas kišom čas snijegom, da bi istog dana na trenutak provirilo bijelo, vruće sunce. Tri noći su nekakvi daleki šumovi slijetali niz čaršiju i gubili se dolje u čajirima, blato se mrzlo, kravilo, i opet mrzlo, a nemiri se počeli uvlačiti u ljude. Ilija Rezikin, zelen i sušičav starac, protegao se na tamnoj postelji, pogledao kroz pendžer u potok što mu je lizao kućni zid natapajući ga vlagom, pa zastenjao:

– Sa' će pramaljeće, bome, mene tuši a kosti mi škripe, dabogda da mognem dihat' kroz dvi nedilje.

Bošnjakluk Joze Čavara
mir5ad - Nedjelja, 05.08.2007, 03:54
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Kad je ovaj rat izbio i novine donijele miris baruta čak tamo do Crvenice, bilo je obično, tiho poslije podne, lišće je drhtalo dosadno kao i uvijek, a Jozo Čavar imao je na sebi ugaravljenu košulju i sive "gazalice". Još toga jutra pričalo se u birtiji Marijanovoj o politici i neko je iza pune dece zovnuo Juru Antinog.

– Jure!

– A-a!

– Šta ti misliš?

Svjedok Mujo Tica
mir5ad - Nedjelja, 05.08.2007, 03:51
Zija DizdarevićZija Dizdarević
– Neka uniđe svjedok Mujo Tica!

Mujo se trže. Sve do tog poziva on je vjerovao da će to i bez njega proći, da će ga sud nekako zaobići, da će neko na njega zaboraviti i tako će on iznijeti živu glavu iz ove fertutme oko Avdine smrti. Još prije petnaest dana, kad mu je stražar uručio "pozivku", on je protrnuo, pa onako namigujući i ulagujući se stražaru Ibri ("baka ti vidi, znam ga kad je bio dijete, a sad mu se, eto, valja ulagivat', nije druge"), počeo izdaleka raspitivati zašta li je, aman jarabi, ta pozivka!

Studeni putevi Mešana Ćore
mir5ad - Nedjelja, 05.08.2007, 03:44
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Kasno ujesen izgorjela je Memijina pojata.

Bilo je suho providno jutro (kao da je neko s njega zbrisao ljetnu prašinu, pa ono sinulo očišćeno i prozračno), a tišina je bila oktobarska, hladna i modrikasta. Daleko u svrdlovcu žutjeli su se posljednji kukuruzi (ili je to crveno jesenje sunce palo po ledinama pa one zarudile kao kukuruzi pred branje?). Pod kućom našom vjetar je gonio lišće, sokak pust i samo je neko viknuo: "Vatra, jangija, poteci narode!" kad je žut plamen liznuo i zadrhtao na pozadini čistog, pomalo izblijeđenog neba.

Pitanja nad kasabom
mir5ad - Subota, 04.08.2007, 17:36
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Dokonica bez kraja. Čaršija tupo zuri u prazno, lovi muhe po "havi", dućan se s dućanom bezvoljno dovikuje, bolesno sunce leglo po prašini i miruje.

Ibrahimaga, raspojasan, izuo se i noge podvio pa stenje za tezgom.

Avdibeg sjeo u kahvi, znoji se i misli "kako se čoek, im'o-nejm'o para, osaniše pa se ne zna šta će na Voj božjoj žegi".

Mujaga bi spav'o, "ama mu teška glava, a sparina je, pa se ne mere".

Iščekivanje.

Tifanova pobuna
mir5ad - Subota, 04.08.2007, 17:16
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Tifanu je sedamnaesta godina a dobacio je starijim momcima kamena.

– Bogme, ti se opasa snagom, – rekoše.

Tifana sunce prži više i jače od druge djece na Koševima. Onako goli na pijesku oni crne i miruju, a on skače, bocka ga pod kožom, prepun je i sve se prevrće.

Ustaje. Zabavljaju se on, sunce i vjetar.

Tifan na zna...

Jedan dan u mojoj kasabi
mir5ad - Subota, 04.08.2007, 17:06
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Grad ovaj živi tužno i zaboravljeno, kao da mu je vlasnik davno negdje umro. Dvadeset i pet kafana, između njih dućani", ćerhane prazne, bez glasa. Ponegdje čekić kucne. Zamišljen čovjek drži u ruci razvaljenu cipelu i gleda nekud poviše nje. Kao olinjali psi što se povlače oko haremskih ograda, tako se javljaju brige u ovaj čas: blijede, nejake već i da ujedu a kamoli kriknu pobunom.

Ništa. Prastaro bosansko ništa.

Zimska slika
mir5ad - Subota, 04.08.2007, 17:01
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Tako dođe i zima u moju kasabu. Kasno ujesen, kad se u mrazno vrijeme počinju gomilati oblaci nad Matorcem pa onako mrki i nepokretni kao brijegovi zloslutno šute šaljući suhomrazicu na strnjišta, rekne poneko – a ne zna se ko – u čaršiji, pred džamijskim česmama ja l' u Sadikovom hanu:

– Jah, vidjećeš sjutra snijega, do koljena!

Jesen u mojoj kasabi
mir5ad - Subota, 04.08.2007, 16:57
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Kiša. Nestvarni kao mrlje na sivoj hartiji izgledaju ljudski likovi što rijetko i slučajno protrče čaršijom. Sipljivo disanje jeseni obuhvatilo je kasabu i samo jedan očajno dug, uporan i beskonačan zvuk prisutan je svuda, zvuk jeseni. Pod Hašeminom strehom stoji Ganija, očiju široko otvorenih i uprtih u jednu tačku na zemlji, bosu nogu pružio tako da mu kapi sa strehe padaju tačno među prste, pa ukočen stoji i bulji. Teku čaršijom potoci i potočići i odvlače izgubljeni pogled dječiji nekud u magle i kroz ravnomjerno kapanje odvijaju se događaji koje nikad niko nije doživio. Na gredi pod krovom siv golub stao na jednu nogu i rezignirano šuti.

Prosanjane jeseni
mir5ad - Subota, 04.08.2007, 15:26
Zija DizdarevićZija Dizdarević
Jeseni moga djetinjstva imale su zlatnu boju. Prospe mati iz desne ruke puno nekakvih svijetlih iskara, čitavo more, pa se one uhvate povrh drveća i dršću rumeno obasjane, mati me onda gladi lijevom rukom po kosi a ja rastem, dižem se od zemlje, letim, a poda mnom i oko mene crveno zlatno more. Vičem, klikćem, hvatam iskričave grančice, mekane su i ja se onda budim držeći Emininu ruku svojom i gladeći je. Tamo iza prozora prosule se rujne boje po kolačušama, požegačama i bardaklijama, stabla dršću u oktobarskom suncu, boje tonu jedna u drugu, boje pjevaju i meni se čini da je sunce pozlatilo vrh Huzbašinog duda...

pretraga novosti :: arhiva novosti