Nova verzija sajta
Osman Hurko 64 godine u braku sa suprugom Nezirom
Hazim Čukle - Subota, 22.12.2012, 11:57
Pročitano 255 puta
Klikni za više fotografijaNezira i Osman
Među gostima Fojnice koji u nju dolaze sa razlogom, put ne vodi dalje, pa se morate vratiti istim, ima i onih koji su po nečemu različiti i neobični. Ovih dana je na odmor i rehabilitaciju u hotel „Reumal“ u Fojnici stigao neobičan bračni par, oboje penzioneri 89 godišnji Osman i 82 godišnja Nezira Hurko iz Rogatice koji su u braku već 64-tu godinu. Sreli smo ih u hotelskoj sobi, gdje su kafalenisali i gledali televiziju.

Osman nam je ispričao da imaju petero djece, osmero unučadi isto toliko i praunučadi.

„Oženio sam se 17. novembra 1949. godine. Teška vremena bila, Drugi svjetski rat se završio, bila neimaština. Bogami je meni opet bilo dosta cura mušterija. Pred Nezirinim babom hafiz ef. Ragibom Kozićem sam učio u mektebu, upoznao je i ašikovali smo skoro godinu dana. Ona je bila u brigadi na radnoj akciji. Kad sam se ženio bilo je dvadesetak svatova i konjanika, vjenčali smo se u Kozićima kod Rogatice“, priča za Fojnica online vedri i vitalni Osman i nastavlja:

„Bila je neimaština, ali se opet slavilo po starim običajima, svadba, pjer, trka, pjevalo se i igralo dva, tri dana. Dva rata sam zapamtio, dva puta gorio i ponovo kretali iz početka. Radio sam teške poslove. Malo sam pušio, doktor mi je rekao da prestanem, poslušao sam ga i zdravlje me dobro služi, koje su godine. U braku dok se bilo mlađe bilo je sve veselo, kako se starilo onda je bilo malo i drugačije. Malo sam i pio, ali nikad nisam bihuzurio gospoju, čak me je više volila kad sam koju cugno. Hvala Bogu lijepa života smo zajedno proveli“.

Nezira nam se pohvalila da i sada vozi automobil i nastavila pričati: „Kad sam se udala bila je kriza, davali nam na tačkice malo žita i kukuruza. Osman služio Titinu vojsku 4 godine. Ja sam završila 1,5 razred osnovne škole, samo naučila latinicu, nisam ćirilicu. Kasnije sam druge učila na tečajevima. Fino i složno smo živili i živimo. Tri kuće smo načinili. Poslije onog rata smo kupili šivaću mašinu i dosta nam je nafake donijela, od toga smo živjeli.

Što se tiče ishrane od kako živimo zajedno, doručak je bio slatko mlijeko i namaz maslo, pekmez ili marmelada, šta se našlo. Svako meso sam uvijek kuhala i prvu vodu prosipala, nikad nismo pekli meso nego samo kuhali. Nisam nikad hranu premašćivala, to bi svima preporučila kao recept za dug život. Zajednički smo sve poslove dogovarali. Pola života smo živjeli na selu, pola u gradu, i Bogami dobra je ona „Hvali selo, drž' se grada“. Kad su djeca porasla bilo je lakše i danas nas slušaju i pomažu. Lijepo je posjetiti starije i neke pametne savjete čuti. Poželila bih nek' svak živi lijepo i složno kao što smo i mi živjeli“, poručuje Nezira Hurko.

pretraga novosti :: arhiva novosti