Nova verzija sajta
U posjeti babi Ivuši Milušić
Hazim Čukle - Srijeda, 08.02.2012, 22:14
Pročitano 311 puta
Klikni za više fotografijaIvuša Milušić
Ivica Stanić iz Fojnice koga većina Fojničana znaju samo po nadimku Arlika po tome što nosi 45 godina samo bijele cipele. Arlika je poznat i kao pokretač raznih akcija kada je u pitanju ekologija i očuvanje okoliša te i kao veliki humanista. Pomogao je mnogima a to čini i sada u vrijeme penzionerskih dana. Nedavno smo sa Ivicom Stanić Arlikom bili u posjeti 88 godišnjij Ivuši Milušić koja živi sama i bez ikakvih primanja. Sa nama su bili ekipa TV KISS iz Kiseljaka kao i Arlikini prijatelji penzioner Ivica Glavočević i Boban Trifković koji je inače zaposlen kao kućni majstor u Franjevačkom samostanu Duha svetoga u Fojnici. Ivuša je prije rata živjela sa sestrom Katom koja je umrla prije pet godina u naselju Paljike u MZ Prokos udaljenom petnaestak kilometara od Fojnice. Ivuša i Kata se nikada nisu udavale niti su kada gdje bile zaposlene. Nakon što je ostala sama Ivuša je sa Paljika doselila kod sestrićine u Ragale kod Fojnice gdje i danas živi. Ivica Stanić Arlika je ovom prilikom Ivuši dovezao i poklonio hrane, posuđa i veliki zidni sat. Kazao nam je da ga je to uradio nakon što je gledao TV emisiju koju je kolegica Branka Jukić uradila prije 13 godina sa sestrama Milušić a nedavno je bila repriza te emisije. Ivuša Milušić iako duboko u devetoj deceniji života dobro vidi, čuje i pokretna je bez ikakvih pomagala. Ivuša nam je ispričala da je imala četiri sestre i dva brata i da je sve pomrlo, ostala je sama. Obilaze je dobri ljudi a često su joj dolazili i donosili hrane, voća i svakodnevnih potrepština časna sestra Lucija Klarić koja je bila u Franjevačkom samostanu a sada je u Bugojnu i sa njom Bobar Trifković koji radi u Franjevačkom samostanu u Fojnici.

„Hvala ovim ljudima kao i drugima koji su nam pomagali. Dok mi je bila živa sestra Kate pomagali su nam i komšije iz susjednog sela Bajro Salčinović i Zijo Bureković. Mi smo čuvale njihove ovce a oni su nama pomagali u svemu. Sada sam kod jedne sestrične u Ragalama i hvala Bogu imamo hrane i toplu kuću a ni čaršija nije daleko. Na Paljike je teško izaći sada je snijeg velik, put je loš a i godine su pa se ne može. Tu je bilo samo nekoliko kuća a mi smo nas dvije sestre dugo tu živjele same. Ako Bog da na proljeće kad probehara i otopli voljela bih doći u svoju kuću da prodišem punim plućima. Đaba je sve ali gdje je ko rođen, odrastao i naučio tu mu je najljepše, pa i meni“, za Fojnica online priča baba Ivuša.

pretraga novosti :: arhiva novosti