U povodu velikog katoličkog blagdana Uskrsa na području općine Fojnica već ranije su otpočele pripreme. Kada je u pitanju nabavka, šaranje i bojenje uskršnjih jaja u fojničkom naselju Bakovići se kao i u drugim mjestima daje velika važnost. O uskršnjim običajima ovog kraja smo saznali od 78 godišnjeg Mate Kapetanovića iz Bakovića koji je u mirovini a koju je stekao radeći u Rudarskom preduzeću "Bakovići" iz Bakovića. Tradicija ljudi ovog kraja je gostoprimstvo i društvenost od davnina i danas se to očuvalo.

"Kao djeca mi smo sedam dana prije Uskrsa uživali u nedelji Cvijetnici. Prije samog Uskrsa sakupljali smo prva proljetna poljska cvijeća koja bi pokiselili u lavore i na sam dan Uskrsa ujutro bi se time umivali djevojke i mladići i mi djeca. Kada je riječ o Uskrsu i jajima po pola godine su se tražila i sakupljala kokošija jaja. Nije bilo ovih konzumnih jaja nego sve domaća pa su većinom bila tvrda. Posebno su neki ljudi znali odabrati najtvrđa kuckajući jaje na zub. Bilo je ljudi koji su u svom kokošinjcu imali posebno odvojene kokoške koje nose tvrda jaja. I danas oni najzagrijaniji pronalasku i nabavci tvrdih kokošijih jaja daju veliku važnost. Imate ljudi koji idu u Vojvodinu, Makedoniju, Kikindu i po Hrecegovini i Dalmaciji kako bi nabavili tvrda kokošija jaja. Kolika je ta ljubav i zagrijanost moj komšija Dragan Oroz zvani Ševe je prije nekoliko godina platio kokoš čovjeku 200 eura. Ta tvrda kokošija jaja su se čuvala za takmičenje u tucanju jaja. Bilo je velika čast ko bude najbolji i čije jaje bude najtvrđe. Kod takmičenja u tucanju jaja bilo je ponekad i podvaljivanja. Recimo bilo je i jaje takozvani naljevak. To je kokošije jaje iz kojeg je tečnost izvađena a nalije se smola i vosak pa je ono veoma tvrdo. Danas ima novije i savremenije te podvale, eto neki stave ta jaja u duboko zamrzavanje i nakon što ga zamrznu kažu da su dosta tvrđa. Za sve se treba roditi majstor i imati dara. Recimo bojenje uskršnjih jaja pa to je umjetnost. Nije onda bilo hemije, farbi i šta ja znam. Jaja su se bojila kuhajući u vodi a stavljala se kora od stabla oraha i šljive i oguljina od crvenog luka. Prvi proljetni cvjetovi i listovi su se stavljali na kokošija jaja, umotaj bi to u ženske čarape i stavi u vodu da kuha, cvijet ili list biljke bi se preslikao na jaje, a znali smo jaja šarati i voskom. Na sam Uskrs hiljade vjernika je išlo pješice iz sela do crkve i nakon mise uslijedilo bi tucanje jaja, nakon toga dnevne igranke uz šargiju, prim, violinu i ponekad i usnu harmoniku, igraj kolo i pjevaj cijeli dan. Tada se ašikovalo, momci i djevojke, sve se budilo jer to je najljepše doba godine".