U proteklom ratu i agresiji na našu domovinu najkrvavija stradanja, najbolnije rane i patnje su zadesili Srebrenički kraj. Hiljade ubijenih i hiljade protjeranih koji su potražili spas diljem bijelog svijeta. Svaku porodicu tog kraja je zadesila tuga, patnja i stradanje. I četrnaest godina nakon rata veliki broj ljudi iz ovog kraja naše zemlje se nije i ne može vratiti svojim domovima.

Jednu takvu tešku i tužnu životnu priču smo zabilježili u Fojnici koju jam je ispričao 56 godišnji Hakija Sulejmanović iz sela Luke općina Srebrenica. Izbjeglički ratni put ga je doveo u Fojnicu u naselje Obojak koje je udaljeno od Fojnice 10 kilometara. Našli smo ga kod kuće kako utovara svoje žito koje treba da mu komšija Izet Zuka odveze u mlin kod Sulejmana Smajića u Gromiljaku da ga samelje.

Hakija nam priča: "Tu smo u dvije kuće ja i moj brat Suljo. Meni je dao kuću da stanujem ovdje Osmo Zuka, hvala mu velika, jest neuslovna, prokišnjava, nema kupatila ali eto mora se živjet'. Ja sam nezaposlen demobilisani vojnik, ranjen sam i nemam nikakvih primanja. Sa mnom živi moja supruga Hafiza i šestero djece: Alija, Samira, Samir, Munib, Sabira i Amila. Najstarijem je 28 a najmlađem 12 godina, niko nije zaposlen. U proteklom ratu mi je poginuo brat, bratić, dvanaest tetića, dva zeta i još rodbine. Ovdje živim od dnevnica kad me ko pozove, beremo gljive, borovnice, posadimo nešto povrća itd. Pokušavao sam se vratiti u svoje selo, ni do dan danas mi nije obnovljena kuća. Čak sam i živio godinu dana tamo i više puta sam podnosio zahtjev za obnavljanje kuće, nikad ništa. Kažu ušli ste u program a ono "ujo vuk magarca", prazna obećanja. Vratio sam se opet ovdje jer nema posla, spavo po tuđim podrumima i štalama. Neki dođu iz inostranstva, obnovi im se kuća i opet odoše tamo, a ja ne mogu obnoviti svoje na svojoj djedovini. Nek se stide političari kad vide ili pročitaju o poslijeratnim patnjama nas Srebreničana i inače i ljude i iz drugih krajeva BiH. Pred izbore puna im usta obećanja a poslije koga briga za nas. Nikad niko još nije ni došao iz Srebrenice da nas ovdje posjeti, upita imamo li šta pojest' ili raditi a tolike se pare dadoše Srebrenici. Evo brat mi Suljo ima troje djece i jedno udato, niko ne radi, a on bio 8,5 mjeseci u logoru Šljivovica u Srbiji."