Nova verzija sajta
Obilježena šesnaesta obljetnica stradanja Hrvata Fojnice
Mile Belojica - Nedjelja, 15.11.2009, 13:29
Pročitano 238 puta
Klikni za više fotografijaKomšić odao počast
U petak, 13. studenog 2009. godine obilježena je šesnaesta obljetnica stradanja Hrvata - Fojničana. Središnje misno slavlje predvodio je prof. dr. fra Marko Semren uz koncelebraciju više od četrdeset svećenika, a među njima provincijal fra Lovro Gavran i dekan preč. Marko Perić. Poslije svete mise, provincijal fra Lovro u hodniku pred samostanskom blagovaonicom (točno na mjestu gdje su bili strijeljani naši fra Nikica Miličević i fra Leon Migić) predmolio je Opijelo za pokojne, a fra Zoran Livančić, gvardijan iz Guče Gore (školski kolega pok. gvardijana fra Nikice) održao je prigodni govor. Prije svete mise na ovome mjestu je predsjednik Željko Komšić položio vijenac i zapalio svijeću, kao znak dubokog poštovanja prema pokojnim fratrima.

Ovdje donosimo u cijelosti govor fra Zorana Livančića: "Braćo i sestre, dragi vjernici, draga braćo fratri i svećenici, draga rodbino i prijatelji naših fratara fra Nikice i fra Leona.

Danas se navršilo 16 godina od mučeničke smrti, što su je naši pokojni fratri podnijeli ovdje u svom samostanu u Fojnici. Danas ćemo se za njih pomoliti, prisjetiti se ovih dragih likova iz naše franjevačke i crkvene ne tako davne prošlosti. Sjetit ćemo se i ostalih žrtava rata, onih što su branili svoje obitelji, molit ćemo i za njih. Neka Gospodin bude s nama u molitvi da bismo tako bili svjetlo u svijetu, svjetlo koje daje novu nadu

Ovaj je samostan prepun uspomena koje svjedoče o njegovoj otvorenosti, gostoljubivosti i širokogrudnosti. Mnoštvo je slika, knjiga i dokumenata koji govore o značajnim likovima, tj. fratrima ovog fojničkog samostana. Ali, ovdje na mjestu na kojemu stojimo, evo, bit će za sva vremena zapisana i jedna tragična uspomena iz prošloga rata. Upravo na ovome mjestu, u svome domu, i bez ikakva povoda, ubijeni su gvardijan i vikar ovog samostana

Pokojni fra Nikica i fra Leon ubijeni su, dakle, na današnji dan ovdje u ovom samostanu prije 16 godina. Onaj tko je to učinio, nije bio svjestan da je potrebno prije provođenja bilo kakve ideologije na terenu pogledati u čovjeka kao Božje stvorenje. Ne smije se ubijati onoga komu je Bog usadio besmrtnu dušu, komu je Bog dao život.

To se nije smjelo učiniti tim više što ovi fratri nikome nisu bili suprotstavljena strana u ratu, nego su svojim životom neposredno promovirali mir, ljubav i dobrobit među narodima i građanima ovog mjesta. Oni su svojim životom pokazivali zaljubljenost u prirodu; u njima dvojici baš se oslikavao povijesni lik bosanskog fratra.

I fra Nikica i fra Leon su bili gostoljubivi fratri. Kad god smo od njih odlazili poželjeli smo ih ponovno vidjeti; - bili su privlačnog duha i nudili su uvijek lijep ugođaj. Kada smo bili njihovi gosti, redovito smo na odlasku zakazivali nove susrete. Još uvijek je u nama svježe sjećanje o njima kao razgovornim, vedrim i ljubaznim fratrima.

Danas, na ovome mjestu pred upaljenom svijećom i pred postavljenom spomen-pločom želimo da ih Gospodin nagradi svijetlom stranom svoje vječnosti, a ova spomen-ploča neka bude znak za buduće vrijeme kako su ovdje živjeli plemeniti fratri čija će slika stajati kao uzor i budućim generacijama." (Preuzeto sa www.samostan.ba)

Ovaj intervju govori kakav je bio fra Nikica:

Fra Nikica je u svibnju te 1993. godine (15.05.) u Uskoplju bio zarobljen od strane Armije BiH, zajedno s uskopaljskim župnikom fra Vinkom Tomasom i svim članovima konvoja Kruha sv. Ante, koji je prevozio humanitarnu pomoć i hrvatskom i muslimanskom stanovništvu srednje Bosne. Bio je to tipičan primjer najobičnijeg drumskog razbojništva. Fra Nikica Miličević je svu svoju veličinu i humanizam potvrdio u govoru za tisak:

“… uvjeren sam da ja kao povijesni nasljedovatelj fra Anđela Zvizdovića neću morati tražiti Ahdnamu. Uvjeren sam da ćemo mi izboriti svoja prava na slobodu na ovim prostorima. Ali, isto tako, uvjeren sam da niti Muslimani neće morati tražiti Ahdnamu od nas Hrvata, nego da će imati svoju slobodu na ovim prostorima. I zbog toga ponavljam da bi trebalo štovati tuđu slobodu da bismo svi mogli živjeti u slobodi.”

Fra Leon je među prvima na prozor svoje sobe istakao zastavu neovisne Bosne i Hercegovine. Neovisna Bosna i Hercegovina mu je bila želja i domovina, kao i svih franjevaca Bosne Srebrene.

pretraga novosti :: arhiva novosti