Nova verzija sajta
Ko dođe na Prokoško ne trebaju mu tablete
mir5ad - Subota, 26.09.2009, 21:31
Pročitano 310 puta
Klikni za više fotografijaProkoško jezero
Pitate li bilo koga u Fojnici da vas uputi prema Prokoškom jezeru, taj će vam prvo dobro odmjeriti automobil, a ako niste u terencu, Fojničani će vas upozoriti da ćete se namučiti prije nego što vidite nadaleko poznato jezero.

Razlog je, kako smo se i sami uvjerili, opravdan, jer ni stariji stanovnici Fojnice i naselja oko jezera, kažu, ne pamte put u lošijem stanju. Ako vas upozore da 21-22 kilometra nećete prijeći za manje od jednog sata, da ćete voziti samo prvom brzinom, da je put izrovljen, blatnjav... onda je jedino što vam treba stpljenje.

Nebesko plavetnilo

Bijes i nervoza koji vas neminovno obuzmu već na pola puta, nestanu kada se pred vama poslije drumske prašine pojavi, baš kao oaza usred pustinje, Prokoško jezero.

Zahvaljujući vremenu koje se u ovom periodu na 1.635 metara nadmorske visine mijenja skoro svake minute, jezero vas i prije nego što mu se približite očara ljepotom dok iz ptičije perspektive posmatrate kako se na njegovoj površini nestvarnim čine naizmjenična preslikavanja nebeskog plavetnila, oblaka, zraka sunca i okolnog zelenila.

Divljenje postaje sve veće kako se približavate jezeru, ali i jedinstvenom ambijentu ispunjenom katunima iz čijih se dimnjaka već vidi dim, ovcama na zelenim pašnjacima, potocima. Sliku koja se čini kao razglednica, na trenutke kvare u pojedinim dijelovima čak i gomile smeća koje "ljubitelji prirode" ostavljaju za sobom.

Iako je ljetna sezona na samom kraju, nisu svi vlasnici katuna na Prokoškom jezeru "pobjegli" u niže krajeve. Za one koji vole pravi mir sada je, kažu, i najbolje, jer nije ni pretoplo ni prehladno. Nisu otišli ni zbog turista kojih još ima, što su nam potvrdili supružnici Džemal i Hanifa Softić, u čijoj je okućnici vrlo živo.

Dug život

Dok Džemal kupcu puni jednu pa drugu vreću nadaleko poznatog krompira iz ovih krajeva, Hanifa, pokazujući aluminijsku šerpu iz koje izbija para, hvali njegov kvalitet u finalnoj, kuhanoj varijanti.

U "radnoj" atmosferi na pragu kuće zatekli smo i Suadu Softić, koja rado priča o svom troipomjesečnom boravku na Prokoškom, ali i tugom jer za koji dan mora u "toplije krajeve". Priča da su domaće maslo, sir i kajmak recept za dug život. U prilog toj tvrdnji kaže da joj je nana umrla u 105. godini te da joj je majka prevalila stotu i da je još živa.

- Ovdje niko ne pije tablete, niko nema povišen pritisak, masnoću... Ovdje nam je lijepo, čisto, zdravo, nije zagađeno... bavimo se poljoprivredom, pravimo sir, beremo borovnice... Ljetos je bilo dosta turista, dolaze iz raznih krajeva, ali su najbolje Sarajlije - govori Suada.

Iščekivanje motociklista

Užurbano se krećući između kuće i roštilja smještenog u bašti na kojem se peku mesni specijaliteti, ljubazna domaćica Hanifa Softić neprestano baca pogled ka obroncima Vranice.

- Svakog četvrtka na ručak mi dođe grupa od desetak motociklista - govori nam Hanifa iščekujući goste.


B. Turković, 22.09.2008
(Preuzeto sa: www.dnevniavaz.ba)

pretraga novosti :: arhiva novosti