Nova verzija sajta
Majstor za popravku bicikla
Hazim Čukle - Utorak, 17.02.2009, 13:49
Pročitano 186 puta
Klikni za više fotografijaŽeljko Lovrić
Danas živimo brzim tempom života. Ljudima je u obavljanju svakodnevnih poslova neophodan automobil koji je već odavno zamijenilo nekadašnje jedino prevozno sredstvo bicikl. U Fojnici živi i radi čovjek za koga kažu da mu nema ravnog nadaleko kada je u pitanju popravka bicikla svih marki i veličina. Riječ je o povratniku 58 godišnjem Željku Lovriću zvanom Ašćija, koji živi na Alaupovci, dva kilometra prije ulaska u grad Fojnicu. Oko Željkove kuće i u podrumu kuće se nalazi nekoliko stotina bicikla i dijelova za njih. Željko živi sa suprugom Milkom, kćerkama Jelenom, Lidijom i Dijanom i bolesnim sinom Ivom. Niko u porodici Lovrić nije zaposlen a sve tri kćerke se školuju u srednjoj školi i na fakultetu.

Željko nije u penziji, kaže da je sad predao papire i čeka odgovor i dodaje: "Bio sam taksista osamdesetih godina prošlog vijeka. Otišao sam u Njemačku i u Štutartu sam radio kao limar i na popravci bicikla oko dvanaest godina. Tokom proteklog rata mi je sve devastirano i poslije završetka rata sam živio četiri godine sa porodicom u šupi dok nisam renovirao kuću. Prodao sam njivu i završio radove na porodičnoj kući. Poslije rata sam malo radio na uvozu automobila i bijele tehnike iz Njemačke. Jednom vraćajući se kući sam kod Zagreba imao tešku saobraćajnu nesreću, gdje je moj automobil potpuno uništen i niko nije vjerovao kad vidi automobil da sam
tu mogao ostati živ.

Dok sam opravljao bicikle u Njemačkoj o meni su pisale i njemačke novine, k'o biva da sam vrstan majstor. Počeo sam se i ovdje baviti popravkom bicikla. Imam ih ovdje što u dijelovima što čitavih nekoliko stotina. Ne može se od ovoga živjeti. Ovo samo blesav čovjek može raditi, ja volim reći ovo je porez za budale. Da je dobro ne bi mene zapalo to da radim jer sam jedini majstor te vrste u širem krugu odavde. Malo obučavam sina Ivu da to radi, ali bogami ni on to baš ne voli raditi. Kupujem bicikle od ljudi, popravljam pa poneko i kupi. Sad je automobil u modi, sve manje narod voli bicikle i priordu, a to je puno zdravije. Imam ih svih vrsta, marki, starosnih dobi i veličina. Ima ih iz skoro svih evropskih zemalja, samo neću kineske, to odmah bacam, slabe su kvalitete. Slabo iko i opravlja bicikle danas. Ko ima novce kupi novi bicikl, ko nema donese meni da popravim, kad treba platiti većinom je na veresiju. Tokom raspusta i sezone malo ima posla, ali dijete doveze biciklo na popravku, kad popravim nema platiti, ili dođe mu djed kad treba platiti kaže kad bude penzija. Tražio sam nešto sredstava za popravku kuće od bivšeg gvardijana Franjevačkog samostana u Fojnici. On to pričao nekim nijemcima i Bogami mi poslali komplet materijal za kupatilo iz Nimberga. E to je što sam dobio za đaba, sve sam ostalo zaradio i sam platio. Radio sam limariju na mnogim kućama u Fojnici i vikendicama na Poljani. Imam bicikla starih i prerko 50 godina. Imam jedno posebno sa volanom umjesto ručki i registracijom. To sam maksuz napravio za rođaka pokojnog Kuku Tomićića i održavao mu ga dok je bio živ. Evo ga sad kod mene kao uspomena".

pretraga novosti :: arhiva novosti