Nova verzija sajta
Povijest u raspadu
mir5ad - Utorak, 29.11.2005, 17:25
Pročitano 323 puta
Franjevački samostan sv. Duha u Fojnici noću, 15.01.2005Baština: Franjevački samostan Fojnica

Ukoliko se hitno ne nađe novac za obnovu knjižnice samostana u Fojnici, riskira se propast više od 40.000 knjiga. Kao i prije nekoliko stoljeća, tako za njih i danas brinu samo oni koji su od pamtivijeka među najvažnijim čuvarima povijesti u BiH - franjevci.

Prijatelj jednog fratra imao je respektabilnu kolekciju knjiga. Fratar mu reče jednog dana: "Ostavi ti njih u samostan, mi cemo ih paziti i čuvati". Prijatelj odmahnu glavom: "Ne dolazi u obzir, da ste vi znali čuvati knjige, ne bih ih ja imao ovoliko".

Ovu anegdotu fratri vole prepričavati svaki put kada novi posjetitelj uđe u biblioteku Franjevačkog samostana u Fojnici: oduševljenost novjalije je tolika da se fratri boje da nikada neće izići. Ili da će, kad izađe, krišom odnijeti koju knjigu. Iskreno, bojazan je utemeljena. Preko 40.000 knjiga, medu kojima oko 12.500 naslova starih preko četiri stoljeća, jednostavno vam opiju oči i očaraju toliko da imate želju da barem jedna od njih bude vaša. Nakon fascinacije viđenim prizorom ubrzo slijedi zbunjenost i nerazumijevanje: knjige su nabacane jedna preko druge, od poda do stropa, odnosno do dva i pol metara visine. Prašnjave su, vlažne, u raspadu…

Od nedavno se spomenuta anegdota prepričava i pri spomenu Gavrila Grahovca, federalnog ministra kulture koji je, kako prenose fratri, u jednom intervju izjavio da su franjevci krivi za "takav prizor".

U kutijama i gajbama

"Da, krivi smo, ako ništa zbog toga što smo slijepo vjerovali izjavama vlade da će biti pomoći", kaže gvardijan fojničkog samostana fra Mirko Majdandžic. Naime, obnova dijela samostana u kojem se nalazila biblioteka započeta je uz obećanja koja su dolazila sa svih strana. S vremenom, kako se gradnja zakomplicirala, tako je bilo sve manje podrške. Knjige su prenesene u kartonima u drugu, neuslovnu prostoriju i sada, kako kažu fratri, počivaju "u kutijama i gajbama u kojima ne mere ni krompir stajati". Iako su fratri zahvalni i na dosadašnjoj pomoći, ne kriju činjenicu da knjigama prijeti "istrhuljenje".

"Knjige su kao ljudi, svaka treba da ima svoj prostor, da diše kako bi opstala… Ponekad pomislim da smo ponajviše krivi što smo uopšte stoljećima čuvali sve ovo. Možda bi neki i više voljeli da nismo, jer očigledno bi tako svima bilo lakše", ironičan je gvardijan.

Samostan se danas pretvorio u najveću riznicu bosanske povijesti: od čuvene Ahdname, dokumenata pisanih bosančicom, životopisa, inkunabula, filozofsko-teoloških djela, djela bizantskih povjesničara, te starih bosanskih pisaca poput Matije Divkovića, arhivskih novina i hronika, muzejske zbirke, numizmatičke kolekcije, pinakoteke do brojnih drugih vrijednih kolekcija.

U očuvanju tog nepreglednog i neprocjenjivog blaga ogleda se vjerovatno sva vjernost franjevaca ovoj zemlji. "Mi smo i tokom rata bili rijetki koji su ostajali u BiH, gdje god je postajala i najmanja šansa za opstanak. Mi, fratri, nismo krvno vezani, ali uvijek smo prenosili taj mentalitet s koljena na koljeno. Jedino mi više od 700 godina živimo ovdje bez prekida. I ako neko održava kontinuitet ove Bosne sa srednjovjekovnom Bosnom, to smo mi. Ostali su svi nastajali, živjeli, vladali, propadali...", reći će Tomislav, jedan od fratara koji je preuzeo ulogu hroničara, koju također već stoljećima njeguju franjevci. Redovno zapisuje događaje u zemlji, župi, samostanu. Zabilježen je tako čak i dolazak ekipe našeg magazina koju su fratri ugostili kao puke posjetitelje i "putnike".

Kao i sve posjete fratrima, tako ni naša nije mogla proći bez da se na stol iznesu, kako i sami kažu, "svi najljepši plodovi božje bašte", koje fratri spravljaju u samostanu: domaća čorba, domaća šljiva i vino, domaće slatko pecivo…

"Nemojte vi sada pričati kako se kod nas dobro jede. Jer mi jedemo oskudno. Ovo što sad ima na trpezi, samo je kad gosti dođu. Zato mi volimo posjete", kažu sa smijehom fratri, dodajući da se u mnogim starim knjigama pogrešno povlači paralela "najeo sam se k'o da sam bio kod fratra".

U samostanu živi dvanaest franjevaca, medu kojima su i četiri časne sestre. Pored redovitih obaveza koje obavljaju, čitanje im je jedna od nezaobilaznih. Ima jedno pravilo kod franjevaca: "Kad kupiš sebi knjigu, čuvaš je dok si živ a kad umreš, ostaviš je samostanu".

Nije ni čudo da su franjevci stoljećima uspjeli prikupiti toliko knjiga. Kako prije njih u BiH gotovo i nije bilo školovanih ljudi, fratri bi odgajali nadarenu djecu u samostanu a potom ih slali na školovanje u inostranstvo, ponajviše u Italiju i Ugarsku. Tada bi oni kupovali knjige i donosili ih nazad. Biblioteke su vremenom rasle, a njihova raznolikost - 23 razlicita tematska područja - posljedica je raznolikog interesovanja fratara za medicinu, glazbu, filozofiju, slikarstvo, nauku…

24 miliona minuta

Fratri su još davno otkrili tajnu uz pomoć koje bi se odškolovana djeca potom vraćala u Bosnu. Prije odlaska stavljali bi šaku bosanske zemlje u kožnu vrećicu i objesili im je kao lančić oko vrata.

"Jedan od razloga otvaranja velikog broja škola upravo je bio zadržavanje kadra. Tako je prvi carski rez u Bosni napravio fratar, pa je prvi diplomirani muzičar isto fratar, a tu su i prve škole… Danas, od 320 franjevaca koliko nas ima u BiH, dobar dio odlazi na pomladak. Vjerovatno smo po mladima, najjača franjevačka zajednica u Evropi", kaže gvardijan, kojeg fratri spominju kao živi dokaz da su franjevci uvijek u trendu: vozi motor, svira gitaru…

Došao je u samostan prije dvije godine, gotovo tri decenije nakon što je kao brucoš slučajno fulao autobus iz Busovače koji ga je trebao odvesti na upis u Medicinsku školu u Zenicu. Sutradan je vec promijenio mišljenje te negdje na tom "putu sudbine", kako će ga nazvati, otišao u svećenike.

Dok nas vodi prema mjestu gdje se sada polako čiste knjige, govori kako je ponosan što je gvardijan jednog ovakvog samostana. "Ne treba gledati kao da je ovo naše, mi smo samo pohranili knjige, ovo je jedna kulturna baština koja pripada svima. Na to nisu zaboravili samo ovdje već i vani. Tako je nedavno propao projekat vrijedan 20 miliona dolara od japanske vlade, čiji su stručnjaci strahovali od toga da će se time zapostaviti drugi narodi na ovim prostorima", kaže gvardijan.

U međuvremenu, franjevci nanovo ostaju jedini čuvari ove književne riznice. Tako je nekadašnji zvonar samostana i jedan od njegovih najstarijih "stanara", poceo prije dvadeset dana da čisti knjige: četkicom po sredini svaki list, u tri poteza.

Zatekli smo ga kako briše prašinu sa Svetog pisma iz 1650. godine, štampanog u Parizu, na grčkom i latinskom. Objašnjava nam: ako su za čišcćnje jedne stranice potrebne tri minute, onda je za čišćenje 40.000 knjiga odnosno oko 8 miliona stranica, potrebno 24 miliona minuta.

Dakle, jednom čovjeku, kad bi dan i noć radio, trebalo bi punih 45 godina da očisti sva djela koja se nalaze u Franjevačkom samostanu u Fojnici.

Belma Bećirbašić, 24.06.2005 (BH Dani, broj 419)
(Preuzeto sa: www.sarajevo-x.com)

Linkovi:
O istoj temi: Franjevački samostan sv. Duha u Fojnici
Fotografije Franjevačkog samostana sv. Duha u Fojnici
pretraga novosti :: arhiva novosti