Nova verzija sajta
Interview: Hašim Kučuk Hoki
mir5ad - Srijeda, 26.10.2005, 16:50
Pročitano 932 puta
Hašim Kučuk HokiU vrijeme kad se slava mjerila stotinama hiljada prodanih singl-ploca, njegovi su se tirazi brojali milionima. Nekadasnja zvijezda narodne muzike, danas americki drzavljanin, Hasim Kucuk Hoki stigao je u Bosnu nakon 12 godina. Za Dane tvrdi: nema bolje zemlje od Titove Jugoslavije, ciji je raspad skrivila emigracija koja je pokupovala sve politicke strukture! Za ratne zlocine moraju odgovarati svi clanovi posljednjeg Predsjednistva SFRJ, na celu sa generalima JNA, kaze Hoki, koji danasnju bosansku vlast smatra korumpiranom, a narod - stokom. On zato ne bi pjevao nijednom predsjedniku novonastalih drzava na podrucju bivse Jugoslavije.

Kada je u vrijeme procvata Socijalisticke Jugoslavije za pjevao pjesmu U ocima krijem tugu, zene su mu slale nevjerovatnih 70.000 pisama dnevno. Njegova ce zvijezda sjati sve do pocetka osamdesetih, kad je odlucio da se povuce. "Tad sam, jarane, bio na vrhuncu i nije mi preostalo nista drugo", kaze ovih dana americki drzavljanin Hasim Kucuk Hoki, cija skoro mitska biografija sadrzi podatke da je 18 puta pjevao Josipu Brozu Titu, da je iz devet brakova stekao isto toliko djece (a deseto je na putu), da se izmedju nastupa tukao sa tadasnjom ekstremnom procetnickom i proustaskom emigracijom i da je spavao sa vise od 4.000 zena. Zivi u Fojnici i sprema se objaviti novi materijal. Fizicki impozantan, Hoki podsjeca na starog bluzera Van Morrisona. Cudna kombinacija bosanske sudbine i americkog sna vam se moze dopasti ili ne, ali radi se o veoma zivopisnom sagovorniku. Prve rijeci koje je nas diktafon zabiljezio bile su: "Ime mi je Hasim Kucuk, zovu me Hoki. Sad je petnaesti oktobar, 20.55 sati. Razgovaramo u Zenici u slasticarni 'Kristal 4'. Hocu da kazem da moralno i materijalno stojim iza svake rijeci kazane u ovom intervjuu. Tako da ako nekog treba da tuze, neka tuze mene, i snosim svu krivicu za istinu koju cu ovdje reci."

DANI: Dugo Vas nije bilo, ali najbolje je da krenemo od samog pocetka.

KUCUK: Prvu pjesmu sam snimio profesionalno 1964. Bila je to pjesma Nema te vise Alija, oce moj, i to mi je najdraza pjesma u karijeri, jer sam je posvetio svom ocu Alijagi. Moze biti da je to bila moja najpopularnija pjesma do mog najveceg hita U ocima krijem tugu. Ona je to i ostala u nekoj mjeri, a moze biti da je zbog imena Alije Izetbegovica ona u Bosni manje popularna nego drugdje. Pjevao sam po kafanama, kao i svi ostali pjevaci. Imao sam cast i srecu da sam upoznao najbolje muzicare u onoj staroj Jugoslaviji. Bili su to Ismet Alajbegovic Serbo, Jovica Petkovic, Omer Pobric, Besim iz Visokog. U drugom redu moji su idoli bili pjevaci Safet Isovic, glasovni kapacitet koji se vise u 100 godina nece roditi, onda Zaim-aga Imamovic, najbolji sevdalija u istoriji, onda Himzo Polovina. Najljepsi zenski glas imala je Zehra Deovic, bile su tu jos i Beba Selimovic, Zora Dubljevic, Nada Mamula itd. Nedzad Salkovic je u to vrijeme bio olicenje ljepote i pameti i znanja, a lijep je glas imao i Zekerijah Djezic. Pjevac u kafani tad nije mogao biti svako. Morao si da budes izuzetno dobar, za razliku od danas. Rahmetli Hasko Haveric i Vlatko Petrovic su mi pruzili prvu podrsku u tadasnjoj RTV Sarajevo.

DANI: Da li je neobican izgled bio doprinos velikom uspjehu? Bili ste "prvi cupavac u narodnoj muzici"?

KUCUK: Bilo je cudno, nezamislivo da sezdesetih u narodnoj muzici izadjes sa tamnim naocalama i dugom kosom.

DANI: Otkud taj imidz?

KUCUK: Bio sam ispred mnogih pjevaca, bez obzira na to sto sam bio sevdalija. Imao sam oca koji je lijepo pjevao, tako da sam ucio sevdah od njega, a tek onda kad sam poceo slusati radio, ucio sam i rock i pop pjesme. Gledajuci Beatlese preko ekrana, citajuci novine, pustio sam dugu kosu i imitirao Johna Lennona.

DANI: Nekada ste bili gorljivi Jugoslaven.

KUCUK: Da se razumijemo, moja je zemlja ona bivsa Jugoslavija. To jeste bila najljepsa zemlja na svijetu, zemlja mira, prosperiteta, osmijeha i sevdaha, tj. ljubavi, provoda, mezetluka, pjesme i svega. Sve ono sto je najljepse bilo, bilo je u onoj zemlji. Biti Jugoslaven u ono vrijeme je bilo nesto najljepse za mene. Vaspitan sam da volim zemlju, svoj narod, i sa ponosom sam predstavljao u svijetu onu bivsu, Titovu Jugoslaviju. Ja volim staru jugoslavensku zastavu sa zvijezdom. Moj rahmetli babo se nije okrenuo u grobu. Vaspitan sam tako da ostanem cijelog zivota ono sto jesam, onaj stari Jugoslaven. Ja sam to.

DANI: One Jugoslavije vise nema.

KUCUK: Ja sam jedini jugoslavenski pjevac koji je u Opera Houseu, najcuvenijoj operskoj kuci na svijetu, imao solisticki koncert. Obisao sam svijet, u 17 zemalja sam bio sa marsalom Titom. Moj pasos, onaj stari pasos sa sest baklji, bio je najjaci u svijetu. Mogao sam ga prodati za 10-15 hiljada dolara kad god sam htio ako slucajno nisam imao para. Doduse, to se nikad nije dogodilo. Plakao sam stotine puta kad sam gledao nase sportiste poput Obadova, Parlova i ostalih. Tu su bili i nasi kosarkasi, mozda smo u grupnim sportovima bili najjaci, kad se dizala zastava sa petokrakom i kad se slusala himna. Ja sam 1971, poslije ubistva jugoslavenskog ambasadora Rolovica u Stockholmu, u inat otisao u partizanskoj uniformu i pjevao u Malmöu, u Göteborgu, a moje kolege Lepa Lukic, koja je predstavljala Srbiju, i, mislim, Tereza Kesovija iz Hrvatske, Marijana Derzaj iz Slovenije, Ismet Krcic iz Crne Gore, i voditelji Mica Orlovic, Helga Vlahovic, orkestar Ace Stepica, plasili su se kad su me vidjeli i nisu htjeli da se druze sa mnom. Spavao sam u posebnom hotelu. Ja se nisam prodavao kao moje vajne kolege koje su pjevale cetnicima i ustasama. Nisam mogao da pjevam mudzahedinima, jer nisam znao sta je rijec mudzahedin. Svi Muslimani koji su bili u emigraciji, bili su 99 posto Jugoslaveni, garant.

DANI: Ali, Jugoslavija se raspala.

KUCUK: Raspad Jugoslavije je emigracija pazljivo pripremila. Kad neko kaze da su Amerikanci krivi za sve ovo, to je jedna ortodoksna laz i to je jako smijesno. Amerika je htjela da ovo bude Amerika. Ustaska i cetnicka emigracija je zeljela svim silama da se unisti SFRJ. Ali, prava istina je i u tome da za ovo sto se desilo krivicu snose i stampa, novinari, urednici, koji su najveci krivci za raspad Jugoslavije. Ja sam, 10 godina prije nego sto se ovo desilo, citao sve novine, i vidjelo se, naprimjer, u zagrebackom Vjesniku, izmedju redova, sta radi ustastvo. Ako sam citao beogradske Vecernje novosti, onda sam citao izmedju redova i cetnicki dio emigracije, a i u Oslobodjenju je ponekad izmedju redova bilo toga sto ce se kasnije desiti u Bosni, itekako dosta je bilo toga. Urednici i novinari bili su kupljeni. Priprema raspada je trajala dugo, emigracija je kupila sve nase politicare, jer su oni bili siromasni. Evo, analizirajte sta su imali danasnji predsjednici. Ko su ti ljudi? Odakle su svi ti generali, nijedan nije rodjen u malom mjestu koje ima na karti, nego negdje u brdu, gdje ne postoji ni kozija staza, pa su postali generali i admirali. Cuj, admiral rodjen u brdu gdje nije bilo ni potoka? Da se vratim: ko su ti generali koji vode ovu zemlju, i koji su vodili onu zemlju? Ko su ti predsjednici, sta su imali? Dvosoban ili jednosoban stan, bili u zatvorima. A danas se hvale i dice se da su bili u zatvorima. U normalnom svijetu strpalo bi ga u zatvor, ne bi ga pustilo nikad vise u zivotu. Od svih politicara danas, sest predsjednika za mene su ratni zlocinci, svih sest predsjednika. Plus osam clanova zadnjeg Predsjednistva SFRJ. A Generalstab bivse Jugoslavenske narodne armije je prvi na listi ratnih zlocina, i bio sam sretan kad sam vidio da ih je NATO onako poceo unistavati. A mozda se sve i dalo spasiti. Da je Bogic Bogicevic tada dao svoja dva prsta, ne bismo poslije gledali tri, ne bi otisla cijela ruka. Svugdje na svijetu gdje vlast hoce katastrofu, upada vojska. I sad, kad gledam sve ovo, vidim da danasnjim politicarima ne treba suditi Haag, nego narod. A naroda izgleda da i nema, pa bi i njemu trebalo da neko presudi.

DANI: Taj Neko je, po Hasimu Kucuku, pretpostavljamo...

KUCUK: ...Tito, kad se ustane iz groba. To je covjek koji je bio natprirodno pametan i jak, koji je uspio da ove danasnje hajvane, Balkance, drzi 50 godina u miru. Mi smo stoka jedna. Balkanci. Na turskom Balkan znaci krvava glava, ili planinski covjek u drugom prevodu. Dakle, ovo ce biti vjecito krvavo. Mi smo nekulturan narod, prljav, neposten prema sebi. A mi smo braca po svemu, bez obzira da li je on Srbin, Hrvat ili Musliman. Isti jezik pricamo. A sve su nacije i vjere izmisljene. Ja sam bio jako dobar vjernik. Cak sam sa 14 godina bio najmladji mujezin u istoriji stare Jugoslavije, i vjecito sam imao keca iz vladanja. A danas profesora koji me je kaznjavao zbog toga ne mogu istjerati iz dzamije. Danas su svi komunisti u dzamiji. Njih nije bilo kad sam ja okujisao.

DANI: Vase prezime Kucuk vuce porijeklo iz Turske.

KUCUK: Miodrag Petrovic Ckalja me je 70-ih godina najavljivao kao petog dahiju. A u 80-im mogu da kazem da sam kao Jugoslaven bio najproganjaniji pjevac u istoriji stare Jugoslavije. Interesovao sam se za svoje porijeklo, imao sam vremena. Crnogorci najbolje znaju svoje stablo, Srbi manje-vise, Muslimani nikako, nije me nikad interesovalo ko mi je bio pradedo. Ali, otisao sam kod profesora i on mi je iz prasnjavih knjiga pronasao prezime Kucuk, i onda se ispostavilo da su bili na planini Rudnik u srcu Sumadije. Iz cuvene srpske porodice Djeverlic jedan je presao na islam i postao je pasa, cuveni dahija. Bio je poglavar u Kragujevcu, pasa bio, znas ono - Angalija, Kucukalija, Mulajusuf, Mehmedaga i tako. Bio je cuveni dahija. Majcini su bili sejhovi, ucene glave. S oceve strane su bili ratnici, hajvani, a s majcine strane su bili malo sofisticirani. U Srbiji su maltene svi Muslimani postali od pravoslavaca, priznali oni to ili ne. Ovdje isto jedan ogroman broj, vjerovatno i od bogumila i nevjernika, a jedan manji dio i od katolika. Evo, uzmi muziku kod pravoslavaca, kod Srba i kod Muslimana-Bosnjaka. Vise Srbi lice na Turke nego mi, vise oni imaju lica arkadasa. Jer, onaj ko je primio islam od Srba, nikad vise nije primio Turcina u porodicu. A ovi Srbi koji nisu prihvatili, njih su Turci ganjali, pa koga su stigli - stigli.

DANI: Sta je bio razlog prilicno naglog Hokijevog povlacenja sa estrade pocetkom 80-ih?

KUCUK: Bio sam postigao sve u pjesmi: 47 zlatnih ploca za veoma kratko vrijeme, pet puta zlatni mikrofon sam dobijao za najpopularnijeg pjevaca. Dobijao sam dnevno izmedju 70 i 100 hiljada pisama. Bio sam strasno popularan, sigurno najpopularniji pjevac svih vremena u onoj Jugoslaviji. Znao sam da je ovo Balkan, dize te do jednog stupnja, i onda te pusta da naglo padas. Ko je bio popularan kao Cola, niko, pa je najedanput nestao? Po prirodi sam avanturista, a upoznao sam, zahvaljujuci pjesmi, mnogo lijepih, najljepsih zena. Zenio sam se mnogo puta.

DANI: Koliko?

KUCUK: Zvanicno, devet puta. Tu je devet zlatnih zena, devetoro djece, pet sinova i cetiri kcerke. Deseto ce se, akobogda, roditi u februaru, tako da cu postati deseti put, onako jubilarno, otac. Imam lijepu proslost sto se tice zena.

DANI: U Bosni se ljudi zene najcesce jednom, najvise dvaput.

KUCUK: To su sve hajvani. Neka mi moj babo oprosti, a imao je i on dvije zene. Moju majku Halidu je ukrao kad je imala 16 godina. Ja sam na babu. A po vjeri se zna da ja imam pravo na jednu, cetiri, sedam ili vise zena.

DANI: U tom se slucaju ne protivite religijskom kodeksu.

KUCUK: Ma kakvi. U tom jednom zivotu meni su zene sve na svijetu. I djeca.

DANI: Je li indiskretno ako Vas pitamo s koliko ste zena spavali?

KUCUK: Jarane, slab sam matematicar, ali sumnjam da je neko u Jugoslaviji imao vise zena.

DANI: Svojevremeno, pocetkom 80-ih, bokser s Kosova Azis Salihu izjavio da je imao preko 1.100 zena!

KUCUK: Laze sipac, znas sta je sa hiljadu zena spavat'? Doduse, moguce je, snaga, bokser, popularan, izdrzljiv, ali to je za mene mala cifra. Ja sam tek poceo da brojim od cetiri hiljade.

DANI: Jedan Vas sin se zove Alija Tito.

KUCUK: Tako je. Dao sam ime moga jednog i drugog babe. I od sada kad pises Kucuk molim te napisi Hadzi-Kucuk, jer ja svake godine idem Titu na grob i to je moj jedini hadz. Iz postovanja prema njemu nazvat cu i svoje deseto dijete, doktorica mi je rekla da je zdravo i da ce biti musko, i zvat ce se Tito II. Tito dva. Za Tita, narod je imao samo jedan buvljak. Sjeverna Italija zivjela od ovog naroda, a danas je svaki cosak buvljak. To je vidljivije u Srbiji, jer sada moja Bosna za Srbiju izgleda kao Svicarska. Sve se vratilo Srbiji, tamo narod jako tesko zivi.

DANI: Sto, naravno, ne znaci da je u Bosni danas dobro?

KUCUK: Bosnu kao Bosnu sa ovim danasnjim rukovodstvom ne vidim nikako. U ovoj vlasti je sve go lopov do lopova. Znam sta narod prica. A i vidim. Ja bih postavio za predsjednika Zlatka Lagumdziju, posten je i Haris Silajdzic, a i Ganic je O.K., ipak je on americki djak. Imena ministara ni predsjednika uopste me ne interesuju, to nisu ni predsjednici ni ministri. Znam sta moja majka kaze, sta kaze moja sestra Nasima, koja je izgubila Sakiba sa 32 godine, i sta one dozivljavaju danas. Kad im dodju naplatiti struju ili kad odu po lijekove, bivaju sikanirane. Znam sta majke i ocevi dozivljavaju. Znam sta prica rudar, znam sta prica drvosjeca i znam da su danasnji vladari u Bosni i Hercegovini lopovi. Sve lopov do lopova. To treba smijeniti i usranom motkom najuriti. To sto vodi ovu zemlju je skupina magaraca. Sada jos moram da se izvinim magarcima, jer i oni bi bolje izveli narod na put. Ako bih rekao da su oni divlje zvijeri, onda bih se morao izvinjavati zvijerima. Setajuci Bosnom, vidim da dzamije nicu jedna do druge, a nigdje bolnice, nigdje obdanista.

DANI: Kako bi bilo kad bi Hoki bio politicar?

KUCUK: Jedina partija kojoj ja danas pripadam, to je ekolosko drustvo koje smo osnovali u Fojnici. Ja sam kosmopolita, volim prirodu, cistocu, a ovo je prljav narod. Higijena je ocajna, ponasanje prema prirodi je ocajno. Podjimo od Fojnice, mog rodnog mjesta, koja je bila olicenje cistoce i teferica, rahatluka pored rijeke. Danas covjek u ronilackoj uniformi ne moze uci u rijeku, koja se mogla piti u centru grada. Narod koji zivi u Fojnici je moj narod, a oni koji su dosli sa sela na asfalt, oni bacaju okolo i naucili su da imaju kokosinjac. Ko je taj ministar ekologije? Ko je ministar zdravstva? Ne posjecuju mala mjesta, u kojima se narod pati. U ime svih majki koje su proplakale, u ime moje majke Halide i u ime svih majki, svih oceva, i u ime onih poginulih svih nacionalnosti, reci cu da mnogi od njih nisu sigurni zasto su njihovi najblizi izgubili zivot. Nijedna drzava, nijedna vlast, poznavajuci mnoge, i Srbe i Hrvate i Muslimane koji su se borili, i te borce sehide koji su danas pokopani, nije se brze oslobodila svojih boraca kao muslimanska vlast. A vjerovatno je tako i sa Srbima. Hrvati su nesto pametniji, oni se svojih nisu odrekli. Krivi su ti generali u Armiji, kako se zove ovaj general, Delic. On se ne brine o svojim borcima, on se brine o sebi, o svojim generalima i pukovnicima, ne brine se o svojim ranjenicima i bivsim borcima. Njima je lijepo da oni imaju. Ranjenici danas po ulici prose. Prvo generale treba mijenjati, komandante. Uostalom, ko je taj Rasim Delic? Cuo sam da je bio magacioner. Svaka cast ako je bio divan borac, ali onda mora da se bori i u miru za svoju vojsku.

DANI: Magacioner je bio Halid Cengic, a o borackoj vjestini Rasima Delica jos se uvijek polemizira. Bilo kako bilo, politicki analiticari bosnjacke vlasti uglavnom su jedinstveni u ocjeni da je ovakav sistem vlasti proizvela filozofija, uglavnom, Jednog covjeka.

KUCUK: A, njega. Ja sam imao predivnog oca koji se zvao Alija. On me je vaspitavao da je dobar musliman onaj koji nikada nikoga ne uvrijedi niti povrijedi. S te strane sam ja dobar musliman. A onda je krenulo to nametanje drugih baba i kod nas i kod Srba i kod Hrvata, i oni su sebi dozvolili da nam kazu kako mi nismo dovoljno to sto jesmo. Nikome ne dozvoljavam da mi izigrava babu. Imam jednog, drugi je na nebesima i to je to. A svi smo postali od jednoga. Ne bih pjevao nijednom predsjedniku koji je doprinio raspadu moje stare Jugoslavije. Svi politicari koji su se danas zadrzali smatram ih velikim krivcima za raspad i za smrt i gubitak hiljada nevinih zivota.

DANI: Ljudi bi Vam mogli zamjeriti ovakav odnos prema Izetbegovicu, kao sto se cuje da Vam zamjeraju sto ste iz Amerike prvo dosli u Srbiju, pa tek onda u Bosnu.

KUCUK: Dvadeset i dvije godine nisam bio u bivsoj Jugoslaviji na duze vrijeme. Nisam nikakav izdajnik i nisam dijelio raju na Bosnjake, na Srbe, na Hrvate. Ja sam Bosanac, nisam Bosnjak, neka to znaju svi pametnjakovici koji ce da me mrze, ne interesuje me, nek' me mrze. Ko god hoce da kaze lep ili lijep, belo ili bijelo, neka govori kako hoce. Ko god hoce da se osjeca Meksikancem, Eskimom, to je njegovo pravo, i Bosnjakom i Srbinom i Hrvatom. Nek' meni ostave moje. Sta su moja djeca? Gdje su nestali milioni mijesanih brakova? Evo, ja imam devetoro djece, sa tri Muslimanke, imam djecu sa Hrvaticama, Srpkinjama, Amerikankama, nema vjere s kojom nemam. Neko ce da kaze da su Bosnjaci. Ma, nisu, jarane, ima ih koji nisu ni Bosanci, jer su Amerikanci. Necu ih uciti tim glupostima, necu da ih ucim ni vjeri ni naciji, samo ih ucim da budu dobri ljudi. A to sto je neko rekao da je Hasim Kucuk Hoki pjevao po Novom Sadu? Novi Sad je moj, i Beograd je moj, i Sarajevo, i Skoplje, i Dubrovnik. A ja imam americki pasos, ja sam Amerikanac, pa i s te strane mogu tako da govorim. Da ti iskreno kazem, jebem mater svima onima koji me dijele.

DANI: Je li istina da ste bili ozenjeni Milijanom Baletic, "novinarkom" koja je na pocetku rata u Sarajevu izvjestavala o "napadima mudzahedina na goloruki srpski narod"?

KUCUK: Nije. Istina je da je ona moja divna prijateljica, a zasluzila je ono sto je sada. Ona je bila politicki angazovana, a mi smo se samo druzili. Sad je vidjela da je pogrijesila i da joj se to sto je radila osvetilo. Vise je nema u javnosti i svi oni nacionalisti koji su je pomagali su je zaboravili. Ja sam joj jednog trenutka rekao - Milijana, dobro me gledaj, ti si tako pricala o Muslimanima, zvala nas Turcima, radila prljavo protiv nas, da sam se ja, gledajuci televiziju, hiljadu puta upitao da li smo mi zaista zvijeri. Znao sam sebi govoriti da cu je jednom stici i j….ti joj mater, ali rekao sam joj - eto, izdali su te ti tvoji cetnici, a ja cu ti pomoci jer imam merhametli dusu. Dobila je sto je zasluzila, malo se ljutila sto su po novinama pisali da se udaje za mene, da je buduca Hokijeva zena, i rastali smo se prijateljski.

DANI: Je li beskompromisnost u vodjenju avanturistickog zivota mogao biti jedan od razloga sto ste vise od dva mjeseca cekali na bosanske dokumente, pasos i licnu kartu?

KUCUK: Mozda traze da podmetnem neku lovu, ili da nadjem vezu. Ili da glumim nekog velikog muslimana, sta li? Mogu ja potegnuti neku vezu, ali necu, ja sam gradjanin ove zemlje, rodjen u Fojnici. Ovaj ti je narod takav, sto ga vise bijes po usima, on je sve pokorniji. Ja hocu da pijem, zenim se, i kurvam se, a pritom opet ne mrzim nikog. Kad dodje ramazan, ja postim; kad dodje Bajram, postujem, al' kad nije ramazan, ja volim obicni zivot. Volim i da pijem i da mezetim i da pjevam i da placam kurve. Mislim da sam covjek koji najvise placa kurve na svijetu, to mi je bio merak i ostao mi je merak da platim kurvu i gotovo.

DANI: Kolike su cijene takvih zadovoljstava?

KUCUK: U Las Vegasu dosta visoke. Na 42. aveniji u New Yorku su jeftinije, ali sad kako je ovo sida zavladala, cijena im je pala, pa zato covjek i razmislja da li ce s njima da bude. Ali, kad odes u Las Vegas, ima predivnih hotelskih kurvi, koje tu zakonski borave. Tu sam placao izmedju 300, 400, 500 dolara, zavisi sta zelis da ti radi. A nema zene koja nije skupa. Najstariji zanat ne ide na sarm, nego na lovu. Ja kurvu nikad nisam gledao kao objekat. Ja sam ih uvijek dozivljavao kao osobe, divne zene koje rade svoj posao. Mislis da su pjevaci bolji? Pa, pjevaci su vece kurve nego ove sto su na ulici, svi smo mi isti. Koliko kurvi medju politicarima ima? Mislis da nisu politicari najvece kurve na svijetu? Ali oni su pokvarene kurve. One sto rade na 42. ulici su postene kurve - ako hoces da platis, sve je O.K. A kod politicara ne znas koliko ce ti naplatiti. Zivio sam osam mjeseci sa jednom profesionalnom kurvom i zaljubio se, jarane, molio je da prekine posao, i ozenio bih je, ali ona nije htjela, ili nije smjela stati s poslom. Onda sam se prisilio i pobjegao od nje.

DANI: Kakva je danasnja muzicka scena na podrucju na kojem je Hoki nekad harao?

KUCUK: Sada imam 12 CD-a, sto zabavnih, sto narodnih, koje sam snimao za svoju dusu. U mom stilu to ne postoji, ta Turska, taj Teheran, kako ga ja zovem, to cime je opterecena nasa narodna muzika. Ja sam ostao onaj stari Hoki. Ja i danas slusam melodije svojih prijatelja, zvuke ove bozanstvene doline, doline Bosne. A mi smo primitivci. Ne postujemo svoje legende. Danas vlada istocnjacka muzika, ciganska, iz Indije, a interesantno je da to jace prolazi u Srbiji nego u Bosni. Tamo muzika kad krene, kad krenu ti ritmovi, svi su na stolovima, i zensko i musko.

DANI: "Kamo dalje, rodjace"?

KUCUK: Sa svim svojim zenama sam ostao u dobrim odnosima, osim sa osmom. Ona nece da prica sa mnom, deveta manje-vise, ali glavno je da je s desetom u redu, da ona prica sa mnom. Snimio sam prelijep materijal, i kasetu i CD za Bosnu. Moram malo i da se pozalim: kad god sam dao intervju bilo kojim novinama i kad sam spomenuo svog kuma tekstopisca Vukasina Nikolica, izbacili su njegovo ime. On je moj kum, pravoslavac, Srbin iz Novog Sada, porijeklom je Crnogorac, a covjek je kojeg ja najvise postujem i volim od svih mojih prijatelja. Ja bih dao sve muslimane svijeta za mog kuma Vukasina, jer je napisao najljepse tekstove u mojoj karijeri. On je pjesnicka dusa, voli ljude i nije hajvan. S njim sam osnovao drustvo "Svi za djecu, sve za djecu Hasim i Vukasin." Nisam pjevao 20 godina za lovu, i sada cu odraditi dosta nastupa besplatno, tu i tamo cu pjevati za pokoji dzep, ali valja pomoci ljudima, djeci, nezasticenima, kojima ovi pljackasi ne daju penzije invalidske i iskljucuju struju za pet maraka. I ta naplata Televizije!? Dolazi mi da mi naplati struju i te-ve, u Fojnici se ne vidi uopste Prvi program jer je relej unisten i ja vidim samo neki snijeg. Kad budem vidio program, onda cemo i moja familija i ja placati pretplatu. Rekao bih i nesto i poradio na autorskim pravima: moje se kasete piratski prodaju svugdje, a kad bi drzava uzela na sebe da rijesi taj problem, onda bi se u drzavne kase slili novci za isplatu penzija. Ali, ova drzava je lopov. Hocu da pjevam dalje. A neka drzava ima finansijsku policiju, ja nemam nista protiv, s ponosom cu platiti porez. Ova zemlja na sceni ima otimacinu od sirotinje, i pitam se dokle ce se to tolerisati? Mozda ce se ljudi pitati zasto Hasim Kucuk ovo govori u ime svih, ali ja nisam samo pjevac, ja sam i gradjanin ove zemlje. Ja postujem seljake, ali cini mi se da cemo mi morati ostaviti nekoliko pravih seljaka sa sela za muzej, jer su gradovi u BiH postali sela. U Zenici nema Zenicana, u Tuzli nema Tuzlaka, u Sarajevu nema Sarajlija. Nemoj me pogresno shvatiti - nemam nista ni protiv koga - ali zar neki red ne treba da se zna?

Ahmed BURIĆ, 22.10.2001 (DANI, broj 125)
(Preuzeto sa: www.bhdani.com)

Linkovi:
Fotografije
O istoj temi: Hašim Kučuk - Hoki
pretraga novosti :: arhiva novosti