Nova verzija sajta
Što bi Zuko rekao: Ovo je džennet na zemlji
Mirsad Topalović - Srijeda, 15.06.2005, 10:30
Pročitano 317 puta
Članak:  Što bi Zuko rekao: Ovo je džennet na zemljiUbijeni u pojam - a i šire - nekvalitetnom politikom, kvalitetnom korupcijom, mafijom, ratnom zaostavštinom, zločinima i njihovim posljedicama, ponekad i ne vidimo kako lijepu zemlju imamo. Iako mala, razorena ratom i umrtvljena samoupravljanjem, Bosna i Hercegovina je neponovljivi zbir istinskih ljepota. Naši turistički potencijali su neupitni, upitna je samo naša sposobnost da ih iskoristimo. Ovaj tekst je samo skroman pokušaj da nisvetovski nepretenciozno nabrojimo neke od ovdašnjih bisera. Nakon jedanast u prošlom, evo još deset bisera u ovom broju Starta.

POČITELJ: Ovo je rijetko i dragocjeno mjesto. Ovdje se može zamisliti vrijeme i odnosi ljudski u njemu. A ta zamisao, ma kako kratka i nepotpuna, vrijedi napora da se potraže ovakva mjesta, vrijedi teške tuge njihova postojanja. Ovako je nobelovac Ivo Andrić pisao o Počitelju. Za razliku od njega, Zuko Džumhur, hodoljub, nije trošio riječi. Njegova fascinacija Počiteljem stala je u prostu rečenicu: Ovo je džennet na zemlji.

Stari grad Počitelj, nezaobilazna je stanica za putnike ka južnijim i toplijim predjelima. Džamija, Sahat-kula, medresa i nadaleko poznata kula zajedno sa kućama razbacanim tu i tamo, oblikuju skladni mozaik građevina skoro uklesanih u stijenama. One se strmo uzdižu iznad uske doline kojom prolazi put ka jugu.

Njegovom ljepotom opsjednuti su slikari. Ali, fenomen je da svako na svoj način postaje slikar ako samo dva sata provede u ovom gradiću.

TUZLA: Slano jezero u sred grada! Upravo bi bilo neobično da nije tako. Tuzla svoj turizam gradi na slanosti. Štošta se u ovom gradiću može vidjeti, čuti, a kasnije i ispričati: Ismar Mujezinović, Meša Selimović, Solni trg, muzej panonskog mora, priča o neolitu, o multikulturalnosti, rudarskom i crvenom gradu… Sva naseljavanja Tuzle, počev od neolitskih pa dalje, bila su u vezi sa bogatim izvorima slane vode. O tome govore i najstarija svjedočenja koja su ostavili Grci Aristotel i Strabon, i ujedno to dokazuje da su već Grci poznavali područje ovog grada Tuzle.

Fenomenu Tuzla danas, uz Tuzlake, najviše je doprinio njihov načelnik i pisac Jasmin Imamović.

JABLANICA: "Ranjenike ne smijemo ostaviti", kazao je Josip Broz Tito 1943. godine u jeku Bitke na Neretvi. Iza te naredbe uslijedio je strateški trik: srušen je željeznički most na Neretvi kod Jablanice. Danas u ovom gradu postoji muzej koji podsjeća na slavne dane antifašizma. Istina -ruiniran je u posljednjem ratu.

Oni koji ne vole istoriju i priče ratnih veterana mogu u Jablanici doživjeti kulinarski užitak visokog intenziteta. Dovoljno je reći imena kultnih objekata: kod Gojka, Zdrava voda, Maksumić…

Dijetalni program u Jablanici sastoji se od kupanja u Jablaničkom jezeru. Ta akcija izuzetno dobro prija u nedostatku vremena da se ode do mora. Istina, lokalne vlasti su na obalama ovog vještačkog jezera zaboravili šta znači urbanizam i regulacija. Ali, ako se propust popraviti ne može, može se uljepšati… Što bi narod rekao: zamazati oči!

MRKONJIĆ GRAD: Grad ZAVNOBiH-a i kosa varcara zbog čega se nekada ovaj grad zvao Varcar Vakuf. Odmah na ulazu u grad iz pravca Bihaća stoji tabla sa znakovima viljuške, noža, pahuljice, plivača, kreveta... što nedvosmisleno ukazuje na Balkanu. Tu je jezero uokvireno gustom crnogoričnom šumom. A ako je zima i padne lijep snijeg kroz prokrčenu šumu na Balkani može se i skijati.

A Varcar Vakuf bez kosača? Nemoguće. Upravo je Balkana svake godine poprište bitke kosaca.

Mjesto koje se nikako ne smije zaobići jeste izletište Zelenkovac. Fanatični zaljubljenik prirode Boro Janković na mjestu stare vodenice otvorio je galeriju simboličnog naziva: Zašto nije otišao Boro? Zašto nije? Možda zato što će vam vodu za kafu, a bogami i za piće, na izvoru Sane, mještani zahvatiti iz rijeke uz obrazloženje: Mi druge nemamo.

I kad se sve to s padina planine Lisine sagleda i u sebi sabere, duhovni mir je jedino što se osjeća.

NEUM: Bez pasoša ste, bez 100 eura za dan u Hrvatskoj, bez volje da odete do crnogorskog primorja, a željni ste slane vode... Gdje je rješenje? Postoji u jednoj riječi - Neum. Vjerovatno su, u dalekoj istoriji, u njega zalazile piratske lađe i slavni mornari. Ipak, Neum su najefektnije izreklamirali socijalistički pregaoci. Oni koji su pred sami rat narodnim parama gradili vikendice u ovom mjestašcu i to između sastanaka republičkog centralnog komiteta Saveza komunista.

U Neumu nema prekrasnih plaža, fantastičnih noćnih ludorija, ali ni komplikacija na državnim granicama, nema ni skupoće, a ne treba ni pasoš... Sve što nude susjedni gradići Hrvatske i Crne Gore, može ponuditi i Neum. A i more je u Neumu toplo i slano, baš kao i u lijepoj našoj i tamo daleko.

HUTOVO BLATO: Takvo slično blato u Evropi ne postoji. Pojedine vrste ptica koje slijeću u šipražje hutovske močvare rijetko se mogu vidjeti na ostalom dijelu planete zemlje. Čamcem prolaziti kroz prirodne kanale Hutovog blata znači poistovjetiti se s prirodom i njenim savršenim ritmom. I ne htijući, u tom čudesnom svijetu čovjek se prvo sjeti Nijaza Abadžića ili Dinne Kasala.

FOJNICA: Nadomak ovog malog, ali izuzetno zanimljivog mjesta, nalazi se planinski biser - Prokoško jezero. Tu na njegovim obalama, u dodiru s ledenom vodom, čovjek odšuti. Ne zna šta bi rekao. Jedino mu može zasmetati nekoliko neprirodno izgrađenih vikendica.

Ako je nekome draže zlato od bisera, može pokušati naći sreću na izvorima rijeke Fojnice. Malo vode i malo pijeska propusti se kroz rešeto i sa uzbuđenjem se iščekuje hoće li se zablistati žuti grumen. Nije mit već istina da su stari Fojničani ispirali zlato iz mulja rijeke Fojnice. Ko ne vjeruje, može zaviriti u bogatu knjižnicu franjevačkog samostana, koji vijekovima nad ovim gradom svjedoči život. I ne samo to - može pronaći svakojaka bosanska čudesa koje su zapisivali naši ljudi.

A ako čovjek, ne daj Bože, ima reumu i toj boljki može naći lijeka u Fojnici. I to u medicinsko - rekreativom centru Reumal.

BLAGAJ: Sila vode izbija iz kamena. Voda se zove Buna, a čaršija Blagaj. Hercegovački, a i bosanski, derviši u toj borbi kamena i vode osjetili su blizinu Veličanstvenog. U tekiji izgrađenoj uz sami izvor Bune derviši su svojim ritualima pokušavali i pokušavaju dosegnuti misterije kosmosa i običnog života.

Popiti kahvu uz tekiju, uz izvor Bune, u sabah, podne ili akšam, isto je - fascinantno.

VIŠEGRAD: Godinama je legenda sevdaha Himzo Polovina u pjesmama pitao Drinu gdje mu je draga. Ivo Andrić je zahvaljujući romanu Na Drini ćuprija dobio Nobelovu nagradu. Zahvaljući njemu mnogi i danas imaju osjećaj kao da su lično upoznali graditelja višegradske ćuprije Mehmed-paše Sokolovića. Kao da vide kako sjedi na izletištu Bikavac i nadgleda radove na ćupriji.

Znala se Drina u Višegradu često zamutiti. Nekad zbog kiša, nekada zbog krvi. Ali, uvijek je pobjeđivala ljepota ćuprije i Himzine sevdalinke. Mada je danas ćuprija u vrlo lošem stanju, ništa nije izgubila od svoje ljupkosti.

GORAŽDE: Još jednom gradu Drina daje šarm. Goražde je grad paćenik, mjesto kojeg bi svi da gurnu u zapećak. Ali tome se odupire nevjerovatna gostoljubivost Goraždana. Ko jednom ode tamo, opet će. Vuče čovjeka da sjedne uz obalu Drine, vuče ga da se bori s njenim virovima i maticama. A rijetke su rijeke u gradovima u kojima se čovjek rahat može okupati da ne pomisli kako bi se mogao razboliti.

Načina borbe s Drinom, osim plivanja, ima još. Zar ima neko da ne zna za splavarenje na Drini? Zasjedne se na balvane u Ustikolini, i dok na njima roštilj cvrči, splavari pričaju nevjerovatne priče o goraždanskim legendama.

A u gradu, u kojem standard kaska za ostatkom države, popit ćete makar dvije kafe na tuđi račun. Neki su ih popili i dvanaest. Goraždani jednostavno ne daju da dirate svoj novčanik.

Ekrem Tinjak
Start magazin, 10.04.2004 (broj 152)
(Preuzeto sa: www.startbih.info)

Linkovi:
Screenshot članka
Fotografije Prokoškog jezera
www.reumal.ba
www.fojnica.ba/turizam
O istoj temi: Turizam
O istoj temi: Prokoško jezero
pretraga novosti :: arhiva novosti