Nova verzija sajta
Prokoško jezero - raj na 2000 metara, «T-Portal.hr»
mir5ad - Četvrtak, 03.03.2005, 08:48
Pročitano 123 puta
Prokoško jezero, Fojnica, 2004.Pred kraj putovanja počele su i prve nezgode. Izgubljene, poderane i uništene stvari, gubljenje u šumi mogu uništiti zabavu, ali u borbi za prevlast s dobrim događajima nisu imali šansu. Alpski krajolik na 2000 metara sve je popravio.

Nakon čobana, uspona na 1300 metara i vratolomnog spusta (skoro pa u doslovnom smislu) našao sam se pred do sada uvjerljivo najvećim usponom ikada. 2000 metara čekalo je da ih osvojim. Na sreću i ovoga puta riječ je bila o malo prometnoj cesti.

Naporan put uveselio mi je bazen usred ničega. Uvjetno rečeno uveselio, budući da je bio zatvoren, tako da me usrećila samo pomisao da postoji netko tko će napraviti bazen usred ničega. Svaka mu čast.

Posjet čovjeku kojeg nikada nisam vidio, a koji je prošle godine ugostio mog dobrog prijatelja bio je vjerojatno najbitniji događaj za njegovog desetogodišnjeg sina. Mali se cijelo vrijeme vozio po dvorištu na mom biciklu, s kacigom i rukavicama na sebi, objašnjavajući svim susjedima kako mu je u goste došao novinar iz Zagreba. Zbog toga je porastao u očima djece u selu.

Nakon 600 km i par tisuća metara uspona stigao sam u Sarajevo
Zahvalivši se na gostoprimstvu, odbio sam prespavati kod njih i krenuo u osvajanje vrha, makar je bilo već kasno popodne. Naravno da sam se preračunao s vremenom, što mi je i lugar kojeg sam sreo u šumi napomenuo i da sigurno neću stići prije mraka do jezera. Ali zašto bih ja vjerovao ljudima koji tu žive cijeli život. Da sve bude zanimljivije pobrinula se slučajnost. Slučajan susret s čobanom koji mi je napomenuo da na sljedećem raskršću skrenem lijevo inače ću se izgubiti. To sam i učinio, što se pokazalo kao katastrofalna pogreška. Čoban, naime, nije uzeo u obzir da prije raskršća gdje moram obavezno skrenuti lijevo postoji drugo na kojem moram skrenuti desno. A kada sam to otkrio, nakon uspona od 700 metara po izuzetno lošem makadamu, umoran, gladan i izgubljen u šumi, jedino što sam mogao napraviti bilo je desetminutno vrištanje.

Obavezno pogledajte fotografije s puta.

Bacite pogled i na ove snimljene u Sarajevu.

Smirivši se krenuo sam nazad, brzinom, zbog kamenja, ništa većom od brzine penjanja (5-6 km/h), ponovno sam susreo istog onog čobana. 'Oho, pa ti si krivo skrenuo!'. Ma nisam, valjda. 'Odi do prvog sela, Sebušić se zove, i u prvoj kući ćeš pronaći smještaj.' To sam i učinio, i pronašao najbolje ljude na svijetu. U ratu su izgubili sve. Djecu, posao, zdravlje. Žive od onoga što im zemlja daje, do grada po lijekove mogu jednom mjesečno (za više nemaju novca), a toliko ljubavi imaju u sebi da je to nestvarno. Nakon što sam rekao tko sam i što bih trebao te ponudio novce za to, njihov je jedini odgovor bio da ne žele nikakve pare jer: 'Gladnog treba nahraniti, žednog napojiti, a umornog odmoriti.' Što su oni i učinili. Na najljepši mogući način. Prepun ljubavi. Ne znam hoću li im se ikada moći odužiti.

Ujutro sam krenuo prema vrhu i jezeru, koje sam oko podneva napokon i osvojio. Jedan od najljepših krajolika koje sam ikada doživio (djelomično i zbog načina na koji sam došao do njega) definitivno je ovaj na Prokoškom jezeru. Malo jezero i ništa veće selo na 2000 metara nadmorske visine privuklo me toliko da do kraja dana nisam napravio više ništa. Samo sam ležao, uživao u suncu i meditirao (ne u pravom smislu). Navečer sam iznajmio kućicu (ustvari krevet u njoj) za 20 kuna i zaspao zadovoljan.

Do Sarajeva sam se još samo trebao spustiti i pobjedonosno ući u grad. Da to ne bude tako jednostavno, pobrinula se neka viša sila koja nema što pametnije za raditi nego mene zezati. Prvo sam ostavio naočale (kvalitetne biciklističke). Zatim mi je grana zapela za majicu i poderala je. Nakon toga mi je kamenje uništilo zadnji blatobran, i da sve bude kako treba, puknula je i guma. Rupa je bila veličine lješnjaka. Sva sreća pa sam imao rezervnu.

Ipak sam uspio doći do Sarajeva, postati heroj barem na jedan dan i opustiti se u jacuzziju. Nakon toga je uslijedilo deset ludih dana zabave, tuluma, filmova i nespavanja. No to je neka druga priča.

Penx, «Biciklom po Bosni»
«T-Portal - Funbox», 03.11.2004
(Preuzeto sa: www.tportal.hr)

Linkovi:
Fotografije «Prokoško jezero - raj na 2000 metara, (t-portal.hr)»
Biciklom po Bosni (3. dio)
Biciklom po Bosni (2. dio)
Biciklom po Bosni (1. dio)
O istoj temi: Biciklom kroz Fojnicu
pretraga novosti :: arhiva novosti