Nova verzija sajta
75 godina života - 50 godina umjetničkog rada
Nevres Jemendžić - Subota, 01.11.2003, 14:23
Pročitano 250 puta
Fadil JemendžićUMJETNIČKO DJELO FADILA JEMENDŽIĆA

Prve slikarske korake Fadil Jemendžić pravi još u vrijeme gimnazijskog školovanja u Tuzli, gdje se prvi puta odlučuje da na platno stavi svoje vizije i maštanja. Radi tehnikom akvarela i odmah je bio zapažen i pohvaljen od strane svojih profesora i okoline. Na tehniku ulje na platnu prelazi početkom 50–tih godina, a prva slika koju je uradio je portret supruge Sabre iz 1952. godine.

Fadil za sebe kaže da je slikar samouk, nikada mu niko nije pokazao kako će slikati. Vjeruje da je svoj talenat naslijedio i da ga koristi za vjerno prenošenje na platno onoga što vidi. Tokom 50 godina umjetničkog rada naslikao je na stotine platana sa motivima mrtve prirode, portreta i pejzaža, te ljudi i događaja. Dugo vremena najčešći motiv njegovih slika bila je ciganska čerga u zalasku sunca, zatim mnogi prizori iz stare fojničke čaršije, a u zadnje vrijeme njegovim platnima dominira Prokoško jezero. Njegovi pejzaži imaju izgled prekrasnih unikatnih razglednica, a čovjek gledajući vjernu, ljetnu sliku jezera, na trenutak osjeti kao da je tu pored vode, a kroz nosnice prostruji svježi planinski zrak. Na njegovim portretima, kojih je uradio na stotine i gotovo sve sa fotografija, može se jasno oučiti svaka crta lica, osmijeh, izraz, tuga ili bolo u očima, ti likovi samo što ne progovore.

Sva njegova djela rađena su na veoma plastičan i realan način, uz lijep i impresivan stil, što sve skupa fascinira i osvaja poznavaoce i ljubitelje likovne umjetnosti. Inspiraciju i motive za svoja djela Fadil je najviše crpio u prirodnim i živopisnim ljepotama Fojnice i njene okoline, starih motiva fojničke čaršije i bosanske kulturno – historijske tradicije. U stvaralačkom nadahnuću i slikarskom umijeću Fadil je pronalazio i prezentirao svoje umjetničke sklonosti i izraze i isticao puni smisao svog ljudskog talenta i poziva dostojnog divljenja.

Slikar priča jezikom umjetnosti i ukazuje na razmišljanje o jednom drugačijem svijetu, koji je stvoren po ugledu na onaj u kojem živi i specifičnom uvjerenju kao jednom posebnom vidu izražavanja vlastitih osjećanja i misli. Umjetnička ostvarenja u koja nas vodi slikar kroz ovaj čudan svijet umjetnosti i ljepote, ne samo da fasciniraju već i osvajaju naša osjećanja.

Fadil je svoje izuzetne domete u slikarstvu stalno dokazivao i potvrđivao, o čemu govori 13 samostalnih i nekoliko zajedničkih izložbi, kao i brojne slike koje su obišle Evropu i Svijet, kao dokaz veličine i sposobnosti ovog slikara. Dani i noći provedeni sa kistom i slikarskim platnom dobili su svoju nagradu i priznanje u činjenici da su ta umjetnička djela vrijedni i nezaobilazni ukrasi brojnih stanova i poslovnih prostorija ne samo Fojnice nego i Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, SAD-a, Švedske, Italije i mnogih drugih zemalja. Svojim radom obilježio je jedan uspješan period svog života i stvaralaštva, te ostavio trajne i neizbrisive tragove u sveukupnom društvenom životu Fojnice, za što je dobio brojna priznanja i nagrade.

Ako je ovaj veliki i značajan trud i uspjeh ujedno i izraz plemenite ljudske težnje da se dokaže svoj životni status kao individue i kao ljudskog bića i ako je ovoj ljudskoj težnji pridodat i dio ličnog napora i energije, kreativne i stvaralačke strasti i entuzijazma, onda se može opravdano izreći konstatacija da je Fadil Jemendžić kao slikar i kao umjetnik zaista uspio.

B I O G R A F I J A

Rođen 24. marta 1928. godine u Tuzli. Godine 1936. dolazi u Fojnicu, gdje mu otac radi kao vozač autobusa na relaciji Sarajevo – Fojnica. Završio je osnovnu školu, a zatim gimnaziju u Tuzli. Sa nepunih 18 godina (1945. godine) polaže vozački ispit i počinje raditi kao profesionalni vozač u preduzećima "Inač” (kasnije "Vranica”), Banja Fojnica i trikotaža "9. septembar”. Život ga je natjerao da se bavi i mnogim drugim poslovima, tako da vremenom završava neke druge zanate i stiče zvanja: kinooperater, automehaničar, elektroinstalater, aviomehaničar. Godine 1970. trikotaža ga šalje na 3 – mjesečni kurs u Istočnu Njemačku (tadašnji DDR) gdje stiče zvanje precizni mehaničar, a povratkom u trikotažu dobija mjesto šefa strojnog parka. Svoj radni vijek završava kao radnik Opštinskog štaba teritorijalne odbrane Fojnica, odakle je penzionisan 1983. godine. Danas živi kao penzioner u Fojnici.

Čitavog života je bio veoma aktivan u društvenom životu Fojnice, jedan je od osnivača Kulturno-umjetničkog društva "Zija Dizdarević” u Fojnici, čiji je bio dugogodišnji član, a u nekoliko navrata i predsjednik. Svirao je harmoniku i učestvovao u radu ostalih sekcija Društva. Završio je u Sarajevu kurs za rukovodioca dramskih sekcija i za dramskog režisera. U posljednje vrijeme bolest ga je odvojila od društvenog života Fojnice, tako da vrijeme provodi u tišini i miru porodičnog doma.
pretraga novosti :: arhiva novosti